BERNARDO POREČANIN

BERNARDO POREČANIN (Bernardus Parentinus, B. Parentino, B. Parenzano), slikar (Poreč, oko 1437 — Vicenza, 28. X 1531). Živio je u Padovi gdje je učio slikarstvo s Jurjem Ćulinovićem i obrazovao se pod jakim utjecajem padovanskoga kruga (F. Squarcione, A. Mantegna). Zaredivši se, promijenio je krsno ime Lorenzo u Bernardo. Potkraj stoljeća prešao je u Vicenzu gdje živi kao prior samostana Sv. Augustina do kraja života. Tamo je pokopan u oratoriju San Nicola de Tolentino, a na njegovu grobu stoji natpis: RADII SPLENDENTES CLAVORUM NUTRIUNT ANIMAM MEAM IN COELIS IN OETERNUM. TERRA CONSERVAT OSSA MEA USQUE AD RESSURRECITONEN. BERNARDUS PARENTINUS EREMITA CANDIDUS. ANNOS XCIV. NATUS V. KAL. OCTOB. MDXXXI AD CHRISTUM EMIGRAVIT. — Autor je djela Obraćenje Sv. Pavla (Venecija, Accademia delle belle Arti), Navještenje (Venecija, Accademia delle belle Arti), Prijenos križa (Milano, Palazzo Borromeo), Poklonstvo kraljeva (Pariz, Louvre), Krist s križem, Sv. Augustin i Sv. Jeronim (Modena, Galleria Estense – jedini sačuvan rad s potpisom »Bernardin Parençan pisit«), Putovanje Argonauta (Padova, Museo civico), scene iz života sv. Antuna opata (Rim, Galleria Doria), Obraćenje Sv. Pavla (Verona, Museo civico), Judina izdaja (Milano, Pallazzo Borromeo), Iskušenje Sv. Franje, Sv. Ludovik, Sv. Antun i demoni (Rim, Palazzo Doria), Rođenje Kristovo (Rim, Galleria dell’Accademia). Pretpostavlja se da je prema Mantegninim crtežima izveo veći dio dviju fresaka s prizorima iz života Sv. Jakova te Istjerivanje demona u Cappella Ovetari crkve Eremitani u Padovi. U velikom klaustru benediktinskog samostana Santa Giustina u Padovi naslikao je 11 prizora iz života Sv. Benedikta. Prema kasnijim zapisima, freske su izvedene 1489–1494, a ispod scene smrti Sv. Benedikta nalazio se potpis »Opus Parentini«. Kako je od 1810. do 1943. samostan služio kao kasarna, freske su znatno oštećene. Slijedeći karakterističnom interpretacijom Mantegnino slikarstvo, B. je ostvario djela iscrpne narativnosti s obiljem minuciozno obrađenih detalja, gotovo poput minijatura. Biblijske scene, prizori iz života svetaca te mitološko-alegorijski motivi smješteni su u prostore s mnoštvom rekvizita, dok se u pozadini u perspektivi otvaraju fantastični krajolici s pećinama, gradovima, antiknim fragmentima, rijekama itd. Njegovi su likovi vitki kao na vitrailima, kolorit je metalan. — Za ono doba uobičajenu pjesničku pohvalu Ad Bernardum Parentinum ispjevao mu je na latinskom jeziku Don Raffaello da Piacenza (tiskana u Cremoni 1518).