BEZIĆ, Jerko

BEZIĆ, Jerko, etnomuzikolog (Kranj, 10. VI 1929). Osnovnu školu završio je u Kranju, klasičnu gimnaziju polazio 1941–1945. u Zagrebu, maturirao 1948. na Realnoj gimnaziji u Zadru. Usporedo polazio srednju muzičku školu (klavir) Muzičke akademije u Zagrebu, a nastavio u Ljubljani završivši najprije srednju glazbenu školu Akademije za glazbu, zatim studij na Muzikološkom odjelu (1951–1956, D.Cvetko). God. 1970. doktorirao je iz muzikoloških znanosti na ljubljanskoj Univerzi radnjom Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji. Radio je najprije u Institutu JAZU u Zadru kao asistent u Odsjeku za etnografiju i muzički folklor (1958–1964) i istodobno predavao na Muzičkoj školi. Od 1964. djeluje u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu (sada Zavod za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku), isprva kao asistent, pa znanstveni suradnik (od 1970) te znanstveni savjetnik (1979) i voditelj Odsjeka za folklornu glazbu. Istodobno od 1966. predaje etnomuzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (od 1977. izvanredni profesor), a od 1978. vodi i postdiplomski studij iz etnomuzikologije. Šk. god. 1974/1975. predavao je o glazbenom folkloru u Jugoslaviji na Graduate School of Music na Duquesne University u Pittsburghu (SAD). God. 1980. izabran je za člana suradnika JAZU. — Etnomuzikološkim radom počeo se baviti još za studija sudjelujući kao melograf u istraživačkim ekipama Slovenskog etnografskog muzeja u Dolenjskoj i Primorskoj u Sloveniji (1950/1951) te kod Slovenaca u jugoistočnoj Koruškoj u Austriji (1952/1953). Za boravka u Zadru proučavao je folklornu glazbu zadarskog područja i tradicijsko glagoljaško pjevanje; bavio se i istraživanjem glazbene kulture XIX st. Došavši na Institut u Zagreb, uključio se u kompleksno istraživanje folklora u Hrvatskoj, pa proučava, sakuplja i bilježi folklornu glazbu pojedinih regija obišavši Privlaku kod Novigrada u Dalmaciji, grad Pag, Novi Vinodolski, Cres, Sinjsku krajinu, Hvar, Brač, okolicu Donje Stubice i Slavonske Požege, hrvatska naselja u Mađarskoj, Gradišće u Austriji te granična područja između Korduna i Banije, širu okolicu Zagreba, Liku i Međimurje. Istražuje i povijesne tijekove folklorne glazbe; posebnu pažnju posvećuje problemima urbanoga folklora; ukazuje na pozitivne akulturacije u folklornoj glazbi. Sudjeluje na kongresima i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Od 1969. član je hrvatske redakcije za međunarodni časopis Demos (Berlin). Autor je brojnih rasprava, članaka, priloga, ocjena i prikaza u publikacijama: Revija za mladinsko zborovsko glasbo (1954), Svoboda (Celovec 1954), Slovenski etnograf (1956), Slovenska glasbena revija (1957), Ljetopis JAZU (1961), Pomorski zbornik (1962), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1962, 1965), Zadarska revija (1962), Narodna umjetnost (1963–1973, 1975, 1977), Zbornik Zadar (1964), Demos (Berlin, od 1966), Narodno stvaralaštvo – Folklor (1968, 1972, 1978), Arti musices (1969, 1971), Zvuk (1970, 1977), Slovo (1971), Studia Musicologica Academiae Scientiarum Hungaricae (Budimpešta 1971), Kaj (1972), Zbornik gradišćanskih Hrvata (1973), International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (Zagreb 1974), Izvestija na Instituta za muzikoznanie (Sofija 1974), Muzika (1974), Sveta Cecilija (1974), Ethnomusicology (Ann Arbor, Mich. 1976), Vijesti Društva folklorista Hrvatske (1979), Zbornik Cetinske krajine (1979) i dr. U Društvu folklorista Hrvatske bio je tajnik 1966. i 1973–1977. te predsjednik 1967–1972. Od 1967. član je Studijske grupe za istraživanje i objavljivanje historijskih izvora o folklornoj glazbi za International Folk Music Council (IFMC).