BIANCHI, Petar

BIANCHI, Petar (Blancus), liječnik i diplomat (Dubrovnik, 9. III 1699 — Beč, 7. I 1747). Sin je klesara Angela Bianchija i brat Dominika, svećenika i prevodioca. Srednju školu i filozofiju polazio je u Dubrovniku. Potporom Dubrovačke Republike studirao je medicinu u Napulju, gdje je promoviran 1721. Primajući i dalje potporu vlade, usavršavao se u uglednih liječnika u Padovi, Veneciji, Bologni i Firenci. U Padovi se baš tada rasplamsala polemika između animalkulista, koji su tvrdili da plod nastaje isključivo iz muškog sjemena, i ovista, koji su držali da se embrij stvara iz oplođenog jajeta. Bianchijev učitelj padovanski profesor A. Vallisnieri je 1721. eksperimentalno dokazao i obrazložio značenje jajeta za postanak i razvoj ploda, no sljedeće godine pokušao ga je pobiti 19-godišnji liječnik Giambattista Paitoni, rodom iz Zadra. B. je ustao u obranu svog učitelja uputivši potkraj 1722. i početkom 1723. dva pisma prosindiku padovanskog sveučilišta u kojima je na oštar i podrugljiv način napao svog zemljaka Paitonija. Ta su pisma bila prepisivana i kružila su među studentima, a tiskana su tek 1724. u Paitonijevu odgovoru Vindiciae contra epistolas Petri Blanchi. — Nakon 4 godine usavršavanja vratio se B. 1726. u Dubrovnik gdje je radio kao općinski liječnik, a sredinom 1730. napušta svoj grad i preko Italije odlazi u Beč. Ondje je stekao glas ugledna liječnika; bio je osobni liječnik carice udove Amalije, liječio je i Karla VI za njegove posljednje bolesti, pa ga je carica Marija Terezija 1742. odlikovala titulom dvorskog savjetnika. Budući da B. u Beču nije nostrificirao diplomu, došao je s bečkim Medicinskim fakultetom u spor, koji je 1744. riješila sama carica u Bianchijevu korist. God. 1736. B. se ponudio Dubrovniku da ga obavješćuje o političkim prilikama u Beču. Senat je objeručke prihvatio tu ponudu, a 1742. imenovao ga je otpravnikom poslova Dubrovačke Republike u Beču.