BIANKINI, Ante

BIANKINI, Ante, liječnik i političar (Stari Grad na Hvaru, 31. VIII 1860 — Chicago, 9. II 1934). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, talijansku gimnaziju u Zadru, gdje mu je brat Juraj bio urednik Narodnog lista, a medicinu u Beču (1886). Za studija je bio predsjednik Hrvatskog akademskog društva »Zvonimir« (1882/1883). Kao liječnik najprije je radio u Beču (1889/1890), potom u Starome Gradu. God. 1893. oženio se u Zagrebu Zlatom Albrecht, pijanisticom, kćerkom poznatoga zagrebačkog tiskara. Zajedno sa suprugom odselio je u SAD, došao u Chicago 1898. i zaposlio se kao suradnik znamenitog kirurga J. B. Murphyja u Mercy Hospitalu (1898–1916). Bio je primarijus i kirurg u Columbus Hospitalu (1904–1906) te docent kirurgije na Northwestern University (1900–1915). Pisao je o problemima eutanazije, o američkim odgojnim metodama, o alkoholizmu naših iseljenika u SAD i tipovima kirurških zahvata. U Liečničkom viestniku (1901, 1903) objavio je dva zapažena rada: O appendicitidi i Prinos abdominalnoj kirurgiji: 1620 sabranih slučajeva anastomoze crieva Murphyevim pucetom. Uz liječničku, razvio je političku djelatnost među našim iseljenicima, posebice između 1914. i 1920. Nakon kraćeg boravka u domovini (1914) i povratka u SAD još je aktivniji u radu za oslobođenje južnoslavenskih naroda od Austro-Ugarske i njihovo ujedinjenje u zajedničkoj državi. Te je ideje iznosio u listovima koje je sâm financirao i izdavao u Chicagu: Hrvatska zastava (1914–1916) i Jugoslavenska zastava (1917/1918). U Chicagu je na I jugoslavenskom zboru (10. III 1915) bio izabran za predsjednika Jugoslavenskoga narodnog odbora u SAD, a na II jugoslavenskom zboru u Pittsburghu (29. XI 1916) za predsjednika Jugoslavenskoga narodnog vijeća u Washingtonu. Tada je zajedno s H. Hinkovićem, N. Grškovićem, M. Pupinom, M. Marjanovićem, Lj. Leontićem, M. Pribićevićem i dr. pokrenuo akciju za formiranje dobrovoljačkih iseljeničkih četa za solunsku frontu. Bio je član Hrvatske bratske zajednice, a od 1916. član Jugoslavenskog odbora u Londonu. Američkog predsjednika W. Wilsona upoznao je s južnoslavenskom problematikom te pridonio njegovu zauzimanju oko obrane naših narodnih prava na Jadranu. — Političke i kulturne priloge objavljivao je u listovima: Hrvatski trgovac (1899), Hrvatska domovina (1900), Obzor (1900, 1911), Banovac (1904), Hrvatski narodni glas (1904), Osvit (1904, 1907), Narodni list (Zadar 1905, 1906, 1908, 1911–1914), Agramer Tagblatt (1910), Sloboda (Beograd 1915), Narod (1918), Hrvatski sokolski koledar (Chicago 1919), Jugoslavenska država (1919), Riječ Srba, Hrvata, Slovenaca (1919), Novo doba (Split 1920, 1928), Srpski narodni kalendar (1920), Nova Evropa (1927), Slobodna tribuna (Zagreb 1931). O patriotskom djelovanju Jugoslavena u SAD za I svjetskog rata i njihovu prinosu stvaranju Jugoslavije skupio je i priredio za tisak opsežan materijal (više od 1300 str., nestao za II svjetskog rata) pod naslovom Američki Jugoslaveni i predsjednik W. Wilson. Biankinijevi posmrtni ostaci preneseni su iz SAD u Stari Grad 1936.