BIANKINI, Juraj

traži dalje ...

BIANKINI, Juraj, političar i publicist (Stari Grad na Hvaru, 30. VIII 1847 — Split, 27. III 1928). Potječe iz pomorske obitelji (starinom Mastilčević). Osnovnu školu završio je u Starom Gradu, gimnaziju u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Službovao je kao pomoćnik župnika u Starom Gradu. Po nagovoru Mihovila Pavlinovića preuzeo je 1871. uredništvo Narodnoga lista i uređivao ga do 1918. učinivši ga glavnim narodnim glasilom u pokrajini. Bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru (1881–1887. i 1889–1918) i u bečkom Carevinskom vijeću (1892–1918); u Zemaljskom odboru u Zadru bio je zamjenik prisjednika Zemaljskog odbora (1883–1889. i 1911–1918). Zbog neslaganja s oportunizmom Narodne hrvatske stranke, s četvoricom hrvatskih zastupnika u Beču (V. Perić, V. Spinčić, N. Dapar i M. Laginja), prešao je u opoziciju i poslije s petoricom zastupnika (S. Buzolić, K. Ljubić, J. Paštrović, V. Perić i M. Šarić) osnovao Hrvatski klub te skupa s pravašima Stranku prava u Dalmaciji, u kojoj je bio predsjednik egzekutivnog odbora 1897. Za rascjepa u banovinskoj Stranci prava ostaje neutralan. God. 1903. potpisao je manifest protiv terora bana Khuen-Héderváryja. Radio je na približavanju Narodne hrvatske stranke i Stranke prava, koje su se fuzionirale 1905. Te je godine B. potpisao Riječku rezoluciju. Za rata je stupio u Jugoslavenski klub u Carevinskom vijeću i sudjelovao u donošenju Majske deklaracije 1917. Nakon dolaska Talijana u Zadar prestao je uređivati Narodni list, bio u kućnom pritvoru i zatim u internaciji u Bakru. Potom je otišao u Beograd i ušao u politički život Kraljevine SHS. Bio je član Privremenoga narodnog predstavništva (1918) i potpredsjednik vlade Ljube Davidovića. Pripadao je Jugoslovenskoj demokratskoj stranci pa Samostalnoj demokratskoj stranci. Zbog poodmaklih godina povukao se iz političkog života. Bio je prvi predsjednik društva »Jadranska straža« (1923–1928). Kao istaknut hrvatski političar u Dalmaciji čija se djelatnost različno ocjenjuje, B. je prošao kroz četiri političke faze: narodnjačku (1871–1892), pravašku (1892–1903), »novoga kursa« (1903–1918) i unitarističko-integralno-jugoslavensku (1918–1920), nakon koje je trezvenije mislio o uređenju višenacionalne zajednice. Formira se i izgrađuje pod utjecajem Mihovila Pavlinovića i Miha Klaića. Zagovornik upotrebe hrvatskog jezika u javnom životu i sjedinjenja Dalmacije s ostalom Hrvatskom, B. je u zastupničkim govorima u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču te člancima u Narodnom listu, gdje je počeo objavljivati još kao student, također upozoravao na gospodarsku zapuštenost Dalmacije, siromaštvo, glad, iseljivanje, potrebe stanovništva, osobito seoskoga, te zagovarao gospodarski razvitak Dalmacije i pridonio ukidanju vinske klauzule u trgovačkom ugovoru s Italijom, a koja je štetila vinogradarstvu Dalmacije. Polemizirao je s prvacima Srpske stranke o nacionalnim pitanjima i odnosima te bio oštar kritičar austrougarske uprave u Dalmaciji, Khuenova režima i talijanskog iredentizma prema Dalmaciji. U doba njegove najjače političke djelatnosti, između 1897. i 1914, cijenili su ga kao vidovita, pronicljiva i oštroumna političara i vrsna govornika. Kao predsjednik »Jadranske straže« zagovarao je jadransku misao, upozoravao na talijanska presezanja, držao referate na društvenim skupovima i surađivao u društvenim edicijama. Kao suradnik i urednik Narodnog lista surađivao je u svim godištima toga lista s potpisanim i nepotpisanim člancima i uvodnicima. Surađivao je još u Jadranskoj straži (1923, 1925, 1926, 1928) i Almanahu Jadranske straže (1927, 1929). Njegova brojna pisma nalaze se u Naučnoj biblioteci u Splitu, Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci i Arhivu JAZU (Trumbićeva ostavština) u Zagrebu. Za proučavanje njegova političkog i publicističkog rada važni su i tiskani zapisnici Dalmatinskoga sabora i Carevinskoga vijeća u Beču.

DJELA: Govor izrečen u sjednici dne I prosinca 1892 zastupničke kuće Carevinskoga vieća u Beču. Zadar 1892. — O upravi Dalmacije, govori izrečeni na Dalmatinskom saboru godine 1892. Zadar 1892. — Govor izrečen u sjednici dne 1 veljače 1894 Dalmatinskoga sabora. Zadar 1894. — Tri govora u zasjedanju delegacije godine 1895. Zadar 1895. — Govor izrečen u sjednici dne 19 prosinca 1896 zastupničke kuće Carevinskoga vieća u Beču. Zadar 1897. — Govori izrečeni u XLI zasjedanju delegacija godine 1906. Zadar 1906. — Govori izrečeni u XLIII zasjedanju delegacija godine 1908. Zadar 1908. — Dalmacia u vrieme rata. Tri govora izrečena u zastupničkoj kući Carevinskog vijeća u Beču. Zadar 1917. — Narodni list i hercegovačko-bosanski ustanak. Split 1925. — Narodni preporod u Dalmaciji. Beograd 1927.
 
LIT.: (Frano Supilo): Dalmatinski Frank. Crvena Hrvatska, 5(1895) br. 15. — Nikola Šimić (N. Š.): Dvadesetpetogodišnjica našega urednika. Narodni list, 35(1896) br. 81. — Vinko Kisić (ić): Juraj Biankini. Jubilarni broj Narodnog lista (Il Nazionale) 1862–1912, 1912, str. 7–9. — Ante Biankini: Juraj Biankini. Novo doba (Split), 3(1920) 102, str. 2. — Krsta Cicvarić: Novinar veteran. Beogradski dnevnik, 3(1921) 258, str. 1. — (Pedesetgodišnjica novinarskog rada.) Obzor, 62(1921) 274, str. 3; Novo doba (Split), 4(1921) br. 226 (6. X); Život, 3(1921) 532 (6. X) str. 1–2. — Silvije Alfirević: Juraj Biankini. Jadranska straža, 5(1927) 9, str. 253. — Lujo Vojnović: Savijest Dalmacije. Don Jure Biankini. Novo doba (Split), 10(1927) 200, str. 2–3. — Silvije Alfirević: Juraj Biankini. Jadranska straža, 6(1928) 4, str. 97–98. — Vinko Brajević: Juraj Biankini. Jadranska straža (almanah), 1928, str. 558–567. — Vladimir Ćorović (V. Ć.): Juraj Biankini. Srpski književni glasnik, NS, 1928; XXIII/8, str. 639. — Frano Ivanišević: Juraj Biankini. Novo doba (Split), 11(1928) 74, str. 3. — Ivo Lahman: Ličnost Jurja Biankinija. Jadranska straža, 6(1928) 6, str. 161–164. — (Dinko Politeo): Biankini kao novinar. Novo doba (Split), 11(1928) 73, str. 2. — (Ante Tresić-Pavičić): Biankinijev rad u parlamentu. Ibid., str. 3. — Grga Novak: Prošlost Dalmacije, 2. Zagreb 1944, 420–421. — Otokar Lahman: Juraj Biankini. Slobodna Dalmacija, 11(1953) 2531(30. III) str. 4. — Vaso Bogdanov: Hrvatski narodni pokret 1903/4. Rad JAZU, 1960, 321, str. 132–133. — Mirjana Gross: Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906–1907. Beograd 1960. — Hrvoje Morović: Pisma Miha Klaića urednika »Narodnog lista« Jurju Biankiniju. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1960, 6/7, str. 273–306. — Ante Palavršić i Benedikta Zelić: Korespondencija Mihovila Pavlinovića. Split 1962. — Ivo Perić: Slom namjesnika Handela u svjetlu politike novog kursa u Dalmaciji. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 1966–67, 17, str. 367–395. — Rade Petrović: Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeću. Sarajevo 1968. — Rene Lovrenčić: Geneza politike »novog kursa«. Zagreb 1972, 234–235. — Mirjana Gross: Povijest pravaške ideologije. Zagreb 1973, 294. — Kosta Milutinović: Politički profil Jurja Biankinija. Zadarska revija, 27(1978) 5/6, str. 455–471. — Hrvoje Morović: Iz korespondencije Jurja Biankinija urednika »Narodnog lišta«. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1978, 25, str. 457–498; 1979, 26, str. 287–343. — Ivo Perić: Dalmatinski sabor 1861–1912 (1918) god. Zadar 1978. — Trpimir Macan: Miho Klaić. Zagreb 1980.
 
Stijepo Obad (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BIANKINI, Juraj. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1919>.