BIZAR, Baldovin

BIZAR, Baldovin (Bizzarro, Bizarić, Baldo, Balduin), pisac (Dubrovnik, 14. II 1823 — Dubrovnik, 20. VIII 1848). Sin iz drugoga braka književnika Ivana i Nike Zuzorić. Srednje školovanje i dva tečaja filozofskih studija završio je u Veneciji (Patrijaršijski seminar). God. 1842. vraća se u rodni grad. Bio je pristaša ilirizma, a 1848. istaknuo se u političkom životu Dubrovnika kao član komisije općinskoga vijeća, oformljene radi promičbe dubrovačkoga kraja, nesuđeni izdavač i glavni urednik lista L’Incerto, za koji je napisao program, objavljen kao obznanjenje, potencijalni suradnik novine L’Avvenire te tajnik Gabinetta di lettura. Mnoge njegove zamišljaje prekinula je iznenadna smrt neposredno nakon ženidbe. — Bavio se pjesništvom (u mlađim godinama), publicistikom i prevodilaštvom, ali mnogi radovi ostali su nedovršeni. Dulji prikaz života i rada svoga oca, Notizia intorno alla vita ed agli studii di Gio. de Bizzarro, tiskao je u La Dalmazia (1847, 12–14). Objelodanio je nekoliko prijevoda na talijanski: rad I. Kukuljevića Sakcinskog o Cvijeti Zuzorić (iz Danice ilirske, 1846) u La Dalmazia (1846, 38–40), jadranska pisma engleskog konzula A. Patona u Dubrovniku (iz Allgemeine Zeitung, 1847) u La Dalmazia (1847, 33–38) i posebice važnu odulju raspravu Il grande Illirio e le tendenze illiriche u Rimembranze della settimana (1848, 8, 10, 12, 13) francuskog publicista Hippolyta Despreza (iz Revue des deux mondes, 1847). Dugo se držalo da je on autor toga zanimljiva priloga o hrvatskom preporodu, dok J. Šidak nije upozorio na pravo vrelo. Prevodio je i pjesme na talijanski, primjerice M. Pucića (iz Zore Dalmatinske, 1845, 6), u La Dalmazia (1847, 35), s ruskoga Ad una straniera A. S. Homjakova (L’Avvenire, 1848, 10). Među rukopisima znatnija je rasprava (Dell’Autonomia di Ragusa) o slobodi Dubrovnika za mletačke vrhovne vlasti, zatim kratak životopis obitelji Sorkočević, posebice skladatelja Lukše i dr. Iz jednoga popisa članaka (Articoli per la Favilla di Trieste) očigledno je namjeravao surađivati u tome listu proslavenske orijentacije (suradnici među ostalima M. Pucić i I. A. Kaznačić). L. A. Sorkočević posvetio mu je epigram. B. je zaslužan i za očuvanje bogate knjižnice i rukopisne zbirke svoga oca u kojima ima građe važne za proučavanje starije hrvatske književnosti. Pri tome je i sâm sakupljao rukopise i knjige te prepisivao književne tekstove ostavljajući i svoje dragocjene bilješke. Zanimljiva je njegova potvrda i svjedočanstvo o tobožnoj Michelangelovoj slici Skidanje s križa (Pietà), koja se čuvala u dubrovačkoj obitelji Fačenda (Facenda, Faccenda). Sačuvan je niz pisama u njegovoj korespondenciji kulturno-povijesne i političke važnosti. Njegovi rukopisi i korespondencija čuvaju se u obiteljskim zbirkama u dubrovačkim ustanovama (Historijski arhiv, Zavod za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU).