BIZAR, Ivan

traži dalje ...

BIZAR, Ivan (Bizzarro, Ivo), pjesnik, bibliofil i kolekcionar (Orebić, 30. VI 1782 — Dubrovnik, 30. IV 1833). Sin je Vicka i Marije, rođ. Bonfiol. Kao dječak dolazi u Dubrovnik, gdje je povjeren nadzoru učene braće Appendini. Ostavši rano bez oca, odlazi 1793. u Veneciju kod ujaka Roka Bonfiola, uspješna poslovna čovjeka i konzula Dubrovačke Republike. Već u ranoj mladosti (1796/1797) ispjevao je tri prigodnice uz porinuće jedrenjaka Mata Fiskovića i njegova putovanja u Ameriku (Pomorski zbornik, 1962) te sonet uz pad Venecije (u rukopisu). Iz Venecije odlazi u Treviso (Seminario) na dalje školovanje. Vrativši se u Veneciju 1802, nastavio je studirati, pomažući istodobno ujaku u trgovačkim i diplomatskim poslovima. Tako je 1804. bio u Milanu kao njegov tajnik radi suzbijanja vijesti o pripojenju Dubrovnika Austriji. God. 1805. vjenčao se Marijom Tarma, koja je iste godine umrla. Tom prilikom izdao je pjesničku zbirku njoj u čast, a i njegovi prijatelji i štovatelji ispjevali su četrdesetak pjesama (tiskane u Firenci) i dvadesetak neizdanih. Potom je putovao po Italiji (Bologna, Pisa, Firenca, Modena, Rim), većinom s dubrovačkim liječnikom Mihom Grgurevićem. Dolazio je tri puta u rodni kraj (1803, 1809, 1810). God. 1812–1814. surađivao je člancima, osvrtima i prilozima raznolike tematike (književnost, arheologija, poljodjelstvo, bibliografija, bibliofilija i dr.) u padovanskom periodiku Giornale dell’italiana letteratura te u nekim drugim talijanskim edicijama i časopisima. Kao učen čovjek održao je u akademiji Veneto Ateneo tri zapažena predavanja (iz estetike 1812, iz arhitekture 1816. te o R. Boškoviću 1817). Bio je član učenih društava I. e R. Accademia Fiorentina i Accademia delle Belle Arti u Firenci, Arcadia u Rimu i dr. Služio se pseudonimom Ericorvo Nivangio i anagramom Nivangio Rozzarbide. God. 1817. definitivno se vratio u Dubrovnik, gdje se 1818. oženio Nikom Zuzorić. Tom zgodom prijatelji i znanci posvetili su mu pjesničku zbirku od dvadesetak pjesama (Versi di varii autori nelle faustissime nozze del nob. sig. conte Giovanni de Bizzarro colla nobile signora Nicoletta Zuzeri, Venecija 1818), a Paolo Bernardi omanju brošuru (Per le nuziali festività de Bizzarro-Zuzzeri. Anacreontiche, Venecija 1818). Tom ženidbom znatno je proširio svoje posjede. Imao je dva sina: Baldovina (Balda), pisca, i Luja, austrijskog časnika. Do tragične smrti (posljedica pada s konja) bavio se na svojim imanjima poljodjelstvom, književnošću, sakupljanjem knjiga i rukopisa. — Bizarovo pjesništvo ponajvećma je prigodničarskog obilježja, po formi i versifikaciji raznovrsno: soneti, epigrami, anakreontika, oktave i tercine, ekloge, kancone, kantate, stihovi bez sroka – versi sciolti i dr. Pjesničke sastavke objavljivao je u samostalnim i skupnim zbirkama, brošurama, otiscima od nekoliko stranica ili kao letke, tiskane uglavnom u malo primjeraka. Tako su posebno objavljene njegove talijanske pjesme: u čast oca Liberala iz Trevisa (Treviso 1807), Emmanuela Lodija (Dubrovnik 1824), oca Benigna Albertinija (Dubrovnik 1826), kanonika Rafaela Radeljića (Dubrovnik 1829), mladomisnika Stjepana Ivančića (Dubrovnik 1824), Giuseppea Sugnija prilikom porinuća njegova brigantina (Venecija 1817), prilikom vjenčanja parova Bizzoni i Bembo (Venecija 1804), Giustiniani i Tiepolo (Venecija 1806), Trevisan i Rovero (Venecija 1807), Carminati i Borini (Venecija 1808), Galetti i Mantocini (Venecija 1818), Cristina i Gidoni (Venecija s. a.), Venier i Altesty (Venecija s. a.), u čast Pietra Bemba (Venecija s. a.), u smrt Tommasa Cherse (Dubrovnik 1826), u čast Adelaide Malanotti (Venecija 1813), Giovannija de Frapporti (Dubrovnik 1824), blagdana Sv. Alojzija (Venecija s. a.), u čast Napoleonu (Dubrovnik, poslije 1808), Marmontu (Venecija 1808) i dr. Pjesmama je zastupljen i u knjižicama o vjenčanju Porcije de Brugner (Venecija 1807), Elisabette Borini (Venecija 1808), Marka de Pozza (Venecija 1816); neke je spjevao u čast Franje I (Dubrovnik 1824), grofa Lilienberga i Antonija Bertija (Venecija 1807), U. Appendinija i dr. Nabožne pjesme (uz objavljene pjesmarice, tu pripada i odulji rukopisni spjev I Dolori di Maria Vergine. Capitolo), od kojih su uspjelije parafraze psalama, napisane su »u maniri izvještačene poezije na vjersku temu iz 18. st.« (M. Zorić). Ljubavne pjesme bile su veoma cijenjene, pa su dvadeset i četiri objavljene u antologiji talijanskih pjesnika Parnaso De’Poeti Anacreontici (sv. 8, Venecija 1818). Dvanaest njegovih lirskih pjesama uglazbio je Giorgio Murray; svojedobno su se u Italiji rado pjevale. — B. je pisao stihove o astronomiji, o izgledu zemlje, planetama i kometama, plimi i oseci, o Arhimedu i Newtonu i dr. Više pjesama je neobjavljeno, sačuvano u autografima i prijepisima, u obiteljskim ostavštinama i arhivima u Dubrovniku, Orebiću i ponešto u Zagrebu. Najvažniji rukopisi nalaze se u dubrovačkom Zavodu za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU (Poesie di vario metro ed argomento edite ed inedite, više od 400 str.; Sonetti di vario argomento, 88 pjesama; Anacreontiche di vario metro ed argomento, oko 200 str.). U Knjižnici Male braće nalazi se 55 epigrama, u Historijskom arhivu Zbornik pjesama i u Naučnoj biblioteci u Dubrovniku Alcune poesie… Njegova proza na talijanskom, većinom u rukopisima (najvažniji je Prose di Giovanni de Bizzarro) sastoji se od nekrologa, članaka povijesnog i književno-teoretskog obilježja (Sui Romanzi), bilježaka o likovnoj umjetnosti, zapisa o praktičnim i duhovnim stvarima života, o ljudskoj egzistenciji i dr., po svemu sudeći je epigonskog značenja. — Bavio se i prevođenjem. Na talijanski je preveo IV pjevanje Vergilijeve Eneide, Voltaireovu dramu Eriphyle (1812), neke misli filozofa Nikomaha s grčkoga, s latinskog odulji spjev B. Rogačića o dubrovačkom potresu (Del tremuoto onde fu distrutta la città di Ragusa l’anno MDCLXVII, Venecija 1808) te kompletno izdanje različnih djela o povijesti Dubrovnika (Commentariolus Ludovici Cervarii Tuberonis De Origine et Incremento Urbis Rhacusanae Ejusdem Ditionis Descriptio Auctore Nicolao Joannis Bona et Stephani Gradi Antiquitatum Rhacusanarum Brevis Diatriba. Hic Accedit de Illustribus Familis, quae Rhacusae Extant ad Amplissimum Senatum Elegia Didaci Pyrrhi. Cum Notis Supplementis, Dubrovnik 1790, priredio M. Sorkočević u rukopisu). Prevodio je Horacijeve stihove (Versione libera dell’Ode XII. del Libro I. dei Carmi di Orazio Flacco, Ragusa 1823 – tiskano kao letak uz rođendan Franje I) i posvetio mu pjesmu Oda sopra Orazio Flacco. — B. se zanimao i za likovne umjetnosti (ispjevao je pjesmu L’archittetura). Bavio se sakupljanjem umjetnina i starina te je posjedovao vrijednu zbirku. Sakupljao je rukopise i djela dubrovačkih pisaca (M. Držić, I. Gundulić, J. Palmotić i dr.). Imao je jednu od najboljih dubrovačkih privatnih knjižnica u XVIII i XIX st., s umjetnički uvezanim knjigama. U njegovo vrijeme bila je na glasu, pa su o njoj pisali i prigodničarske stihove (npr. A. Dalmistro, F. Federici, V. Stulić, A. P. Liepopili). Prikupljao je i hrvatske narodne pjesme, što svjedoči o njegovoj privrženosti zavičaju. — Prijatelji, znanci i štovatelji posvetili su mu više prigodnica; uz mnoge istaknute Talijane tu su i dubrovački pjesnici (uz spomenute, A. Krša, M. Marinović, R. Radelja, L. P. Sorkočević, D. Betondić, V. Golubović, S. Ivačić, Đ. Hidža). — Bizarovo pjesnikovanje nailazilo je i na oštre kritike. Tako je I. A. Kaznačić u jednom sonetu ismijao njegovo stihotvorstvo, M. Giuriceo je ispjevao zajedljive epigrame na račun njegova djela; jedan ga je anonimni sumještanin optužio za plagiranje Đ. Hidže, na što ga je anonimni pjesnik branio. — B. je poznavao nekoliko istaknutijih ljudi u Hrvatskoj i Italiji, održavao veze s poznatim kiparom A. Canovom (posvećivao mu i pjesme), sa slikarima A. Longhijem, A. Appianijem, P. Benvenutijem i drugima (rukopisi Conoscenze da me fatte in Dalmazia, Conoscenze da me fatte in Firenze, Bologna, Pisa, Modena, Livorno). Vodio je opsežnu korespondenciju s mnogim poznatim ljudima iz naših krajeva i inozemstva, djelomice sačuvanu u obiteljskom arhivu, privatnim ostavštinama i dr. (npr. Arhiv Fisković u Orebiću, Naučna biblioteka i Historijski arhiv u Dubrovniku, Zbirka Fanfogna-Garagnin u Trogiru). Portretirao ga je mletački neoklasicistički grafičar i slikar Natale Schiavoni. Originalni crtež nalazi se u Fiskovićevoj zbirci (Orebić), portret u ulju A. Frica, izrađen prema crtežu, u Zavodu za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku. Bizarovo cjelokupno djelo nije ni do danas ocijenjeno, a njegovo djelovanje u Italiji nije dovoljno proučeno. U posljednje vrijeme pisano je o njegovu religioznom pjesništvu (M. Zorić), o odnosu prema likovnim umjetnostima (C. Fisković), prinosu estetici (Z. Posavac), a pozitivno su ocijenjeni njegovi prijevodi Horacijevih stihova (V. Vratović).

DJELA: Per l’anatomia dell occhio eseguita dal professore Floriano Caldani. (Venecija s. a.). — Inno al glorioso vescovo S. Biagio, vescovo e martire, protettore della repubblica di Ragusa. Venecija 1799. — In morte di Benedetto Stay insigne filosofo e poeta. Venecija 1802. — Poesie in morte di Maria Tarma di lui consorte. Firenca 1806. — Ad clarissimum virum Franciscum Trois eum ex gravi morbo convaluisset. Venecija 1817. — All’occasione che si slancia al mare il Brigantino il Giuseppino del Sig. capitano Giovanni Sugni. Venecija 1817. — Elogio all’abate Ruggero Gius. Boscovich. Letto nella sessione del Veneto Ateneo nel giorno 10 di marzo 1817. Venecija 1817. — Catalogo di una scelta e pressochè complete collezione delle varie opere pubblicatesi in Padova colle stampe da Giuseppe Comino sotto la direzione dei fratelli Volpi dall’anno 1717 al 1756, poste coll’ordine cronologico e dietro le tracce dell’ab. Federici. Venecija 1817. — La grandezza di Dio. Canti due... Venecija 1818. — Rime sacre date in luce nell’ occasione del solenne ingresso alla chiesa vescovile di Ragusa dell’illustrissimo e reveredissimo monsignore Antonio Giuriceo. Dubrovnik 1831.

LIT.: A. R.: Poesie di Giovanni de Bizzarro in morte di Maria Tarma di lui consorte. Giornale Pisano, 1805, 7, str. 350. — Isti: Poesie di vari autori di Maria Tarma de Bizzaro. Ibid., 1806, 8, str. 114 (i u: Giornale Letterario di Pisa) 1806, str. 164–170. — Isti: In memoria di Giovanni de Bizzarro, Raguseo. L’Epidauritano, 1811, str. 47–51. — Agnolo Dalmistro: La bibliofilia. Sermone a Giovanni De Bizzarro. Padova 1808. — Lettere di vari illustri italiani del secolo XVIII e XIX a’loro amici, e de’massimi scienziati e letterati nazionali e stranieri, 2. Reggio 1841, 182. — Baldovin Bizar (Baldovino de B.): Notizia intorno alla vita ed agli studii di Gio. de Bizzaro. La Dalmazia, 3(1847) 12, str. 89–91; 13, str. 97–99; 14, str. 108–109. — Vid Vuletić-Vukasović: Ivan pl. Bizzarro, Dubrovčanin. Smotra dalmatinska, 1(1887) 4, str. 232–241. — Giovanni Marotti: Franco Sacchetti e Giovanni de Bizzarro, il primo e l’ultimo poeta della Repubblica di Ragusa. Sanctus Blasius, 2(1939) 6, str. 46–47; 3(1940) 7, str 53–54; 8, str. 61–62; 9, str. 70. — Mijo Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku. Zagreb 1952, 173–174, 241. — Žarko Muljačić: Iz korespondencije Alberta Fortisa. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1952, 23, str. 69, 71, 91, 123–129. — Frano Kesterčanek: Nekoliko podataka o renesansnoj palači Skočibuha-Bizzarro u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4–5(1955–56) str. 239, 243. — Miroslav Pantić: Rukopisi negdašnje biblioteke Bizaro u Historijskom institutu. Ibid., 8–9(1960–61) str. 557–596. — Cvito Fisković: Putovanje pelješkog jedrenjaka s kraja XVIII i početka XIX stoljeća. Pomorski zbornik, 1962, 2, str. 1752–1755, 1756–1757, 1774–1776, 1777. — Žarko Muljačić: Novi podaci o pripremanju »Osmana« za štampu. Dubrovnik, 6(1963) 3/4, str. 15–18. — Cvito Fisković: Kultura dubrovačkog ladanja (Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu). Split 1966, 53–54. — Svetozar Petrović: Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti (oblik i smisao). Rad JAZU, 1968, 350, str. 79, 244–245. — Žarko Dadić: Položaj matematike, fizike i astronomije u kulturnoj prošlosti Dubrovnika i doprinos Dubrovčana tim znanostima (do početka 19. stoljeća). Rasprave i građa za povijest nauka, 1969, 3, str. 66. — Vladimir Vratović: Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća (Isječak iz povijesti hrvatskog latinizma). Rad JAZU, 1971, 357, str. 347–349. — Mate Zorić: Romantički pisci u Dalmaciji na talijanskom jeziku. Ibid., str. 403. — Dušan Berić: Bicaro Ivan (s iscrpnijom bibliografijom pjesama u: Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1). Novi Sad 1972. — Željko Puratić: Gjuro Ferić (1739–1820) i revizija teksta latinskih pjesama Džona Rastića (1775–1814). Živa antika, 23(1973) 1, str. 155–157. — Isti: Iz korespondencije hrvatskog latinista Gjure Ferića (1739–1820) sa Adamom A. Baričevićem (1756–1806) i Dživom Bizzaro (1782–1833). Ibid., 2, str. 370–371. — Vladimir Bazala: Pregled hrvatske znanstvene baštine. Zagreb 1978, 259. — Zlatko Posavac: Povijesni susret umjetnosti i znanosti od romantičkog klasicizma do realizma. Croatica, 9(1978) 11/12, str. 124, 125. — Cvito Fisković: Ivan Bizar i likovne umjetnosti. Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, 17(1979) str. 283–362. — Isti: Tri narodne pjesme u zapisu Orebićanina Iva Bizara. Pelješki zbornik, 1980, 2, str. 213–218, 222–225.

Miljenko Foretić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BIZAR, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2027>.