BIZZA, Marin

BIZZA, Marin (Bizzi, Bizzius, Bicius), barski nadbiskup (Rab, oko 1570 — Rim, 1625). Najprije se spominje kao natpop stolne crkve u Rabu, a 1608. imenovao ga je papa Pavao V barskim nadbiskupom, primasom Srbije i upraviteljem Budvanske biskupije. Zato se on nakon papina blagoslova, koji je dobio 29. svibnja 1608, uputio iz Rima u Veneciju, a odatle preko Dubrovnika i Kotora u Budvu. U Budvi, gdje je stigao 21. rujna, bila je njegova nadbiskupska rezidencija, budući da je grad bio pod Mlečanima, a susjedni Bar su držali Turci. Zauzimanjem Mahmud-paše, koji je kao i on bio rodom Rabljanin, bilo mu je 1610. dopušteno da može poći u Bar pregledati taj dio nadbiskupije. B. je međutim to dopuštenje iskoristio tako da se uputio pregledati svu svoju nadbiskupiju kako bi ispitao stanje katoličkog življa i svećenstva u stranama pod turskom vlasti. Na tom putu obišao je svoje rimokatoličke vjernike u mjestima od Svača do Prokuplja na rijeci Toplici. Na povratku iz Prokuplja preko Trepče, Novoga Pazara, Prijepolja i Pljevalja stigao je u Trebinje, odatle u Konavle, zatim u Kotor i konačno u Budvu. Godine 1611. ponovno je posjetio Bar, ali se ubrzo morao vratiti jer su mu Turci radili o glavi. Uskoro poslije toga B. je otputovao na Rab, a 1612. stigao u Rim. Opširan izvještaj (Relatione) o obilasku mjesta svoje nadbiskupije, koristan izvor za poznavanje balkanskih zemalja u doba turske vladavine, predao je papi Pavlu V. U tom izvještaju obuhvaćeno je područje od Budve, Bara i Drača prema sjeveroistoku do rijeke Morave. U Rimu je B. ostao sve do svoje smrti. Dugo godina živio je kod kardinala Sabellija. Godine 1624. zahvalio se na dužnosti barskog nadbiskupa, a godinu dana kasnije je umro. Tijelo mu je preneseno u Rab i pokopano u crkvi Sv. Antuna. Njegov rukopisni izvještaj nalazi se u Rimu u knjižnici knezova Barberini pod naslovom De Albania, Servia et Antibarensi provincia relatio Marini Bizzi, antibarensis archiepiscopi.