BJELOVUČIĆ, Nikola Zvonimir

traži dalje ...

BJELOVUČIĆ, Nikola Zvonimir, povjesničar i etnograf (Janjina, 11. XI 1882 — Janjina, 23. XI 1952). Sin Iva, pomorskog kapetana iz ugledne brodovlasničke obitelji. Osnovnu je školu pohađao u Janjini, gimnaziju u Dubrovniku (isključen zbog političke djelatnosti), Travniku i Mostaru. Pravo je studirao u Zagrebu (1901–04) i Beču (1905–06) te doktorirao 1907. u Zagrebu, gdje je također apsolvirao povijest i zemljopis (1908–10). Sudsku i odvjetničku praksu obavljao je u Dubrovniku i Trstu (1907–14). Tada je bio član Trgovačko-obrtničke komore u Dubrovniku, koja ga je imenovala članom Carinarskog vijeća u Beču. Imao je odvjetničku kancelariju u Trstu (1914), Metkoviću (1919–23) i Dubrovniku (1923–35). Bio je sudac upravnog suda u Dubrovniku (1935–40) i Podgorici (1940–45). — Na zavičajnom Pelješcu poticao je izgradnju cesta, luka i otvaranje škola služeći se utjecajem svog ujaka, dvorskog savjetnika Antuna Vukovića. U duhu programskih zahtjeva Majske deklaracije Jugoslavenskog kluba u bečkomu Carevinskom vijeću, koja je tražila mogućnost rješenja južnoslavenskog pitanja u okviru Austro-Ugarske Monarhije, B. je u veljači 1918. s Antonom Korošcem posjetio predsjednika austrijske vlade Ernsta Seidlera. U međuratnom razdoblju bio je veoma aktivan u provođenju agrarne reforme u Dalmaciji (1920–33) zastupajući interese seljaka. God. 1927. kandidirao se u Hercegovini na listi HSS, ali mu je kandidatura propala, jer je zbog govora u Zagrebu osuđen na mjesec dana zatvora. Pred izbore 1935. napustio je oporbu i kandidirao se na vladinoj listi Boguljuba Jeftića, ali je na izborima poražen. U Dubrovniku je bio osnivač i dugogodišnji predsjednik ogranka Braće hrvatskog zmaja i Hrvatskoga starinarskog društva te osnivač i predsjednik podružnice Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. God. 1925. pokrenuo je tjednik Hrvatska riječ, kojemu je bio urednikom i vlasnikom. — Pravne, arheološke, povijesne i etnografske članke te novele, pjesme i književne kritike publicirao je u novinama i časopisima: Starine (1902, 1907, 1913), Vijenac (1902–03), Crvena Hrvatska (1903, 1905, 1908/09), Osvit (1904), Mjesečnik Pravničkog društva (1906, 1909), Srđ (1907/08), Narodni list (1908–12, 1914–18), Hrvatska zajednica (1910), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1910/11), Napredak, kalendar (1912, 1930–33, 1944), Trializam (Trst 1912), Hrvatski zmaj (1917, 1928), Jedro (1917), Smotra dalmatinska (1917), Narodno jedinstvo (1919, 1920), Sloga (1920), Rad (1922), Narodna sloboda (1924–26), Hrvatska riječ (Dubrovnik 1925/26), Republikanska sloboda (1926), Jugoslavenski pomorac (1927), Hrvatsko pravo (1927/28), Obzor (1927–30, 1932–33, 1936), Hrvat (1928), Hrvatski borac (1928), Starohrvatska prosvjeta (1928), Hrvatska revija (1929, 1943), Neven (1929), Narodna starina (1930–32), Hrvatska obrana (Osijek 1932), Virovitički hrvatski glasnik (1932), Hrvatska straža (1933), Jugoslavenski list (1933–36), Narod (Sarajevo 1933), Novo doba (Split 1933), Dubrovačka tribuna (1933–34), Dubrava (1934), Nova Danica (1935), Zeta (1936), Primorje (1939), Zagrebački list (1940), Hrvatska gruda (1941), Hrvatska smotra (1943) i dr. U historiografskim radovima nije uvijek pouzdan. Služio se domišljanjem pa i krivim datiranjem radi zaključaka, npr. o prošlosti Pelješca, koje je znao prilagođivati svojim političkim ambicijama. Kao konzervatorski povjerenik dopustio je 1922. da se sruši starohrvatska crkva Sv. Petra u Trpnju, što je D. Fabris okarakterizirao kao »kompromis, diktiran željom za poslaničkim mandatom«.

DJELA: Zar je i Neretva srpska? Zagreb 1902. — Neretva je hrvatska. Zagreb 1903. — Poluotok Rât ili Pelješac. Zagreb 1907. — Pjesme s Pelješca ili Rćanska pjesmarica. Dubrovnik 1910. — Trializam i Hrvatska država. Dubrovnik 1911. — Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija kako bi morala izgledati po ugarsko-hrvatskoj nagodbi od godine 1868. Dubrovnik 1911. — Kraljevina Hrvatska u Habsburškoj monarhiji. Beč 1912. — Pjesme s Pelješca. II dio. Dubrovnik 1912. — Federalistična monarhija i hrvatsko pitanje. Dubrovnik 1913. — Etnografska granica Jugoslavena. Dubrovnik 1920. — Povijest poluotoka Rata (Pelješca) sa dijelom povijesti Zahumlja (Hercegovine) i Dubrovačke republike. Split 1921. — Povijesne crtice o Janjini. Split 1922. — Rješenje dubrovačkog kmetstva i polovništva sa nacrtom novog agrarnog zakona za Dalmaciju. Dubrovnik 1924. — Sutvidska kneginjica Nada Nenadić. Dubrovnik 1925. — Bogomilska vjera od XII–XVI vijeka. Dubrovnik 1926. — Hrvatsko pitanje prigodom desetgodišnjice Kraljevine SHS. Zagreb 1928. — Zahumska pravoslavna episkopija u XIII do XIV v. Dubrovnik 1928. — Crvena Hrvatska i Dubrovnik. Zagreb 1929. — Etnografska granica Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara sa etnografskom kartom. Zagreb 1929. — Hrvati uz obalu od Neretve do Bara. Zagreb 1930. — Historijsko predavanje za dan 30. travnja o Zrinsko-Frankopanskoj uroti (suautor M. Mayer). Dubrovnik 1931. — Dr Eugen Kvaternik. Historijsko predavanje za dan 11. listopada. Dubrovnik 1931. — Pučki tumač agrarnog zakona za Dalmaciju. Dubrovnik 1931. — Katolička crkva na Pelješcu. Dubrovnik 1933. — Etnografske granice Hrvata i Slovenaca. Dubrovnik 1934. — Pripovijesti iz mladih dana. Mostar 1936. — Vodič po Stonu i poluotoku Pelješcu. Dubrovnik 1937. — Nacrt ustava Kraljevine Jugoslavije. Dubrovnik 1939.
 
LIT.: (D. Politeo): »Zar je i Neretva srpska?«. Prava hrvatska misao, 1(1903) 1, str. 43. — I. Abjančić (I. A.): Poluotok Rat ili Pelješac. Napisao Nikola Zvonimir Bjelovučić. Zagreb 1907. Hrvatsko pravo, 13(1907) 3391, str. 5. — N. Andrić (-dr-): Pjesme s Pelješca. Narodne novine, 76(1910) br. 208. — dr. h.: Trializam i stranka prava. Trializam, 1(1912) 4, str. 38–39. — Mađari i trializam. Pravda, 9(1912) 49, str. 2. — J. M. Jovanović (In): P. N. Z. Bjelovučić, advokat. Etnografska granica Jugoslovena. Metković (Dubrovnik!) 1920. Srpski književni glasnik, NS 1920, I/8, str. 646. — Dr. J. C.: Otkopana starodrevna crkva iz IV vjeka. Novo doba (Split), 4(1921) 243, str. 3. — D.: »Naselja i poreklo stanovništva«. Srpski književni glasnik, NS 1922, VI/7, str. 555. — D. Fabris (d. f.): Iz pokrajine. Trpanj. Novo doba, 5(1922) 189, str. 4. — S. B.: Dr. N. Zvonimir Bjelovučić, »Bogumilska vjera od XII–XVI vijeka«. Obzor, 68(1927) 18, str. 3. — N. Štuk: Dr. N. Zv. Bjelovučić, Povijest poluotoka Rata (djelomice Hercegovine i Dubrovnika). Narodna svijest, 9(1927) 16, str. 1–2. — M. Mayer (Sv. H): O radu ogranka »Braće hrvatskoga Zmaja« u Dubrovniku. Hrvatski zmaj, 1928, 2, str. 77–83. — M. Šufflay: Pravoslavlje na Jadranu. Starohrvatska prosvjeta. NS 2(1928) 1/2, str. 166–170. — N. Gjivanović: O otkopanim razvalinama crkve sv. Stjepana. Dubrovnik, 1(1929) 8, str. 278–281. — Lj. Karaman: Iskopine u sv. Stjepanu u Dubrovniku. Ibid., str. 269–273. — F. Šišić: O hrvatskoj kraljici Margariti. Ibid. 4/5, str. 124–137; 7, str. 230–248; 8, str. 251–268. — V. Ćorović (V. Ć.): Dr. Nikola Zvonimir Bjelovučić, Zahumska pravoslavna episkopija u XIII do XIV v. Dubrovnik 1928. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1930, X/1, str. 143–144. — Etnografske granice Slovenaca, Hrvata Srba i Bugara. Vjesnik za prosvjetu i upravu, 1(40)(1930) 1, str. 10. — N. Š.: Dr. N. Z. Bjelovučić, Crvena Hrvatska i Dubrovnik. Narodna svijest, 12(1930) 15, str. 13. — M. Šufflay: »Crvena Hrvatska i Dubrovnik«. Hrvatska revija, 3(1930) 1, str. 67–69. — (I. Esih): Dr. Nikola Zvonimir Bjelovučić. 15 dana, 2(1932) l, str. 16. — V. Maštrović: Hrvatska kraljevska kruna. Koprivnički Hrvat, 6(1932) 22, str. 2–3. — I. Esih (ie.): Katolička crkva na Pelješcu. Obzor, 74(1933) 45, str. 3. — Jedna 30-godišnjica kulturnog i književnog rada Dra N. Z. Bjelovučića. Napredak, 8(1933) 1, str. 10. — V. Jasprica Mašinac: Povjesna kronika Janjine. Rijeka 1976, 51–60.
 
Frano Glavina (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BJELOVUČIĆ, Nikola Zvonimir. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2055>.