BLAŠKOVIĆ, Aleksandar

BLAŠKOVIĆ, Aleksandar, urolog (Varaždin, 20. VII 1882 — Zagreb, 27. III 1953). Gimnaziju pohađao u Varaždinu, Zagrebu i Budimpešti, gdje je maturirao i otpočeo studirati medicinu. Studij nastavio u Beču i završio 1907. Te je godine počeo raditi u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu kod primarijusâ D. Mašeka i T. Wickerhausera, a 1911–14. vodi u osječkoj Zakladnoj bolnici kombinirani odjel za dermatovenerološke, urološke i otorinolaringološke bolesnike. Mobiliziran je 1914. te u Galiciji dospijeva u rusko zarobljeništvo. Bio je zarobljen sve do 1918, uglavnom u Moskvi. U proljeće 1919. preuzima Mašekov kombinirani Odjel za bolesti kože, spolovila, grla, nosa i uha u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu. Iako je zapravo trostruki specijalist, najviše se bavio urologijom te je 1927. izabran za honorarnog nastavnika urologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. God. 1928. taj je kombinirani odjel podijeljen na dermatovenerološki, otorinolaringološki i urološki, a B. preuzima vodstvo toga prvog samostalnog urološkog odjela u Jugoslaviji, koji je 1941–45. djelovao kao Urološka klinika. God. 1943. postaje izvanredni, a 1944. redoviti profesor urologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Na položaju predstojnika Urološkog odjela Bolnice »Dr Mladen Stojanović« ostao je do umirovljenja 1951. — B. je afirmirao urologiju kao samostalnu medicinsku disciplinu. Osnovao je prvu našu urološku školu koja je stekla ugled i u svijetu. Još 1908. prvi je u nas uveo Wassermannovu reakciju za dijagnostiku luesa (Liječnički vjesnik, 1909); 1920. izveo je uspješno prvu nefrotomiju i nefrektomiju u nas, 1924. prve perinealne prostatektomije, a 1932. inaugurirao je endoskopsku transuretralnu elektrotomiju te bio pionir drugih velikih operativnih zahvata. Već 1922. izveo je prve transnazalne hipofizektomije. Njegovi nazori o genezi bubrežnih i mokraćnih kamenaca (Liječnički vjesnik, 1939) veoma su odjeknuli u znanstvenom svijetu. Bio je prvi predsjednik Dermatovenerološke, poslije Dermatourološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske te član Međunarodnoga urološkog društva i delegat Jugoslavije u tom društvu. Predsjednik je Zbora liječnika Hrvatske (1920–23. i 1925–27), a zatim do 1930. potpredsjednik te zemaljski zdravstveni savjetnik (1920–24).