BLAŽ DE ZALKA

BLAŽ DE ZALKA (Blasius de Hungaria sive de Zalka), ljetopisac (Zalka, Mađarska, ? — ?, oko 1440). U dokumentima se prvi put spominje 25. III 1420. kad je u Đakovu izabran za vikara Bosanske franjevačke vikarije (»vicaria Bosnae«). Njegov je izbor potvrdio general Franjevačkog reda Antonius de Pereto. B. je u proljeće 1421. sudjelovao na generalnom kapitulu Reda u Forliju (Italija) i istaknuo se kao branitelj strožeg opsluživanja redovničkih pravila i kao jedan od predvodnika opservantske struje u Redu. Zbog toga se sukobio s novoizabranim generalom Reda Angelom Salvettijem koji ga je razvlastio i bosanskim vikarom imenovao Stjepana iz Trsta. Ipak B. nije odstupio od službe vikara; vjerojatno su ga zaštitile više crkvene vlasti. God. 1423. ponovno je izabran za vikara. Prikupio je papinske dokumente koji potvrđuju samostalnost Bosanske vikarije i njezinu opservantsku usmjerenost u zbirci Constitutiones papales, generales ac Bozne observanciales i na temelju njih dobio bulu pape Martina V od 28. VII 1425, kojom su potvrđene cjelokupnost teritorija i samouprava Bosanske vikarije. Papinsku bulu predočio je vikariji na izbornom kapitulu 1426. kad je po treći put izabran za vikara; u toj službi ostao je najvjerojatnije do 1429. — B. je prvi poznati pisac povijesti franjevaca u Bosni. Skupio je u Gesta vicariorum podatke o djelovanju bosanskih vikara sve do 1440. Njegov rukopis se izgubio, ali ga je nepoznati ljetopisac samostana u Győngyősu u prvoj pol. XVI st. iskoristio pišući svoju Cronica seu origo Fratrum Minorum de observantia Bozne et Hungarie. Győngyőšku kroniku dijelom je objavio E. Fermendžin.