BOBALJEVIĆ, Frano Kuko st.

BOBALJEVIĆ, Frano Kuko st. (Franciscus Cuco Senior Bobali), pjesnik (Dubrovnik, ? — Dubrovnik, 6. IV 1667). Potomak je pučkog ogranka obitelji. Nadimak »Stariji« dobio je vjerojatno da bi se razlikovao od nešto mlađeg pjesnika Miha Kuka Bobaljevića. Bio je sin bogata i obrazovana trgovca Miha Nikolina i Klarice Julijane iz pučke obitelji Držić. Do 1620. studirao je pravo u Italiji, gdje je naučio i španjolski. Od 18. XI 1633. do smrti spominje se kao jedan od dvaju tajnika Republike. Boravio je i u diplomatskim misijama (1636. i 1637. u Kotoru), o čemu su sačuvana pisma i upute koje je izmjenjivao s vladom (Lettere di Ponente i Lettere di Francesco Bobali da Cattaro... degli anni 1636. e 1637; Državni arhiv u Dubrovniku). Bio je nagrađivan od dubrovačke vlade, ali i kažnjavan od vlasti zatvorom i novčano zbog čestih sukoba s roditeljima, rođacima, sugrađanima, poslugom i seoskim kmetovima. Žena mu je bila Marija iz bogate građanske obitelji Boricio. Sa svojim sinovima i kćerima (Mihom, Perom, Klarom i Paolom) našao je smrt u velikom potresu 1667. — Dok ga I. Đurđević u svomu biografskom djelu Vitae et carmina samo spominje, F. M. Appendini dodaje da posjeduje njegovu zbirku pjesama, koju je tobože upravo Đurđević skupio davši joj naslov Poesie di Cuco il Seniore. Danas je poznat samo njegov talijanski sonet Spezzatrice del mondo, alma contrita, objavljen u više izdanja Mandalijene pokornice Ivana Bunića Vučića (Ancona 1630. i 1638, Mleci 1659, Venecija 1705, Zagreb 1971), te hrvatski spjev Skazovanje Troje užežene, koji se čuva u novijim prijepisima u Arhivu JAZU u Zagrebu, u Blacima na Braču i u Naučnoj biblioteci u Dubrovniku.