BOBALJEVIĆ, Marin

BOBALJEVIĆ, Marin, književni mecena (Dubrovnik, 1556 — Pesaro, 25. XI 1605). Sin Andrije iz plemićkog ogranka obitelji. Silovite ćudi, sudjelovao je 1576. s bratom Džonom u sukobu kada je poginuo vlastelin Marinko Tudisi. Izbjegavši s okrivljenima, ostao je u Napulju do 1588. unatoč pomilovanju dubrovačke vlade 1584. Vrativši se u Dubrovnik, sukobio se 1589. s pravnikom i diplomatom Franom Franovim Gundulićem zbog njegova istupa u Vijeću umoljenih protiv neobuzdane mladeži i ubio ga u crkvi Sv. Križa u Gružu. Pobjegavši ponovno u Napulj, pokušao se uzalud 1590. vratiti. Kažnjen s bratom Mihom na 10 godina izgnanstva, Marin je boravio u Rimu, Veneciji i Firenci te od 1595. u Pesaru. Iako je za dubrovačku vladu obavljao različite poslove, povratak u Dubrovnik nije mu dopušten unatoč žarkoj želji i zauzimanju urbinskog vojvode. Umro je u Pesaru i bio pokopan u tamošnjoj franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja. — Bogat, B. je pomagao pisce, a oni su mu posvećivali svoja djela. Stekao je ugled u talijanskim krugovima, a čini se da je i sam pjevao. S. M. Crijević navodi da je pisao pjesme na talijanskom i hrvatskom (»ilirskom«) i da su sačuvane fragmentarno ali ne kaže gdje. U Nalješkovićevu djelu Dialogo sopra la sfera del mondo (Venecija 1579) nalazi se, među ostalim, i jedna Marinova pjesma (ponovno ju je objavio A. Bacotich). Napolitanac Giambattista Della Porta (Ioannes Baptista Porta) posvetio mu je svoje djelo Phytognomonica (Napulj 1588), tiskavši i njegov portret. U posveti ističe kako su Bobaljevići ogranak rimskih Fabija, kbji su se naselili u stari Epidaur, zatim u Dubrovnik, gdje su tobožnji slavenski oblik dobili od riječi fava (bob). Isti pisac posvetio je svoje djelo Magiae naturalis libri XX (Napulj 1589) njegovu bratu Džonu. Svojim rođacima Sigismundu (Šišku) i Marinu (Maru), sinovima Mihovim, pomogao je B. da posmrtno izdaju talijanske pjesme brata im Saba (Rime amorose e pastorale et satire, Venecija 1589), pa su za uzvrat braća posvetila to djelo njemu. B. je potaknuo M. Orbina na pisanje djela Il Regno degli Slavi (Pesaro 1601), pomažući i njegovo tiskanje. Orbin je djelo posvetio Marinu hvaleći ga kao čestita i uglađena čovjeka te prijatelja i pomagača umjetnosti i znanosti, a na naslovnom listu otisnuo plemićki grb Bobaljevića. Nešto ranije (27. VIII 1590) posvetio je Orbin Marinu svoj teološki spis De ultimo fine humanae vitae vel summo bono (rkp. s naslovom na glavnoj naslovnoj stranici Ad Coenobitas u Biblioteca Universitaria u Padovi, M5 1239; spis se u nekim izvorima citira i s naslovom Opuscula quinque spiritualia). B. je pomogao tiskati knjigu Jakova Lukarevića Copioso ristretto degli annali di Rausa (Venecija 1605), koji mu je djelo posvetio.