BOBETIĆ, Mikula

BOBETIĆ, Mikula (Nicolao Bobetich), poljički glagoljaš i prevodilac (Ostrvica u Poljicima kod Splita, prva pol. XVII st. — Dračevluka na Braču, 20. III 1701). Potomak je stare poljičke obitelji. Jedan od onih poljičkih popova koji obitavahu u naseljima i pustinjačkim samostanima (eremitažama) na otoku Braču. Budući da su u bogoslužju glagoljali i pisali bosančicom, u izvješćima kanonskih pohoda i župnim knjigama nazivahu ih »ilirskim popovima«. B. je od 1680. bio kapelan u Dolu na Braču, a od 1688. starješina u eremitaži (»u mojstiru u pustinji«) Dračevici nedaleko od sela Murvice na Braču. — S latinskog jezika preveo je Mirakule, ke je učinila Blažena Divica Marija svojem bogolubnem od ne svetoga Rozarija. Taj rukopis — zajedno s priloženim blagoslovima, molitvama, oprostima te naredbama i likaricama — pisan je bosančicom i pod nazivom Bobetićev zbornik čuva se u Naučnoj biblioteci u Splitu. God. 1698. iznovice je prepisao, također bosančicom, tekst Sveti Rozarije i mirakuli ke je učinila Blažena Divica Marija (pohranjen u Arhivu JAZU), namijenivši ga crkvi Sv. Nikole u Ostrvici. Tekst Bobetićevih »likarica« (recepata), kojemu nedostaje početak, objavio je u suvremenoj grafiji D. Berić (Narodno zdravlje, 1957).