BOGAŠINOVIĆ, Petar

traži dalje ...

BOGAŠINOVIĆ, Petar, ranarnik i pjesnik (Dubrovnik, oko 1625 — Dubrovnik 13. IX 1700). Pripada dubrovačkoj pučanskoj obitelji koja se spominje i u oblicima Bogascini, Bogašini, Bogašin. Kao brijač obavljao je i dužnost ranarnika. God. 1652. oženio se Lukrecijom, kćeri dubrovačkog kirurga Petra Danese, koji mu je 1663. oporučno ostavio svoje knjige i kirurške instrumente. Službovao je više puta na Lastovu: 1651/52. bilježnik; 1656, u vrijeme neke opake bolesti, liječnik; 1661. vicekancelar i poslije kancelar. Od 1674. opet je brijač u Dubrovniku, potom dulje vremena pisar i depozitar u dubrovačkoj žitnici (1672–1700). Pri tome je imao neprilika, pa je 1691. odgovarao na sudu zbog loše kvalitete žita. B. se bavio i trgovinom (1680. otvara dućan na Placi) i ulaganjem u nekretnine. Sin Tomo bio je liječnik u Dubrovniku, a mlađi Frano zamijenio je od 1700. oca kao depozitar u žitnici, zatim bio je osuđen zbog pronevjere i dugo odsutan iz Dubrovnika. Petrova je unuka pjesnikinja Lukrecija. God. 1685. prateći u Italiju Miha Antunova Đurđevića Bunića na liječenje, dao je B. tiskati svoja djela o vlastitu trošku. Najvažnije među njima, spjev u tri pjevanja Beča grada opkruženje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezira, ispjevan u dva navrata (1683, 1685), posvećen je Petru B. Ricciardiju, Dubrovčaninu, počasnom županu Like i carskom generalu, koji se proslavio u bitki pod Bečom. B. se, posebice u prvom dijelu, ugledao na talijanskog pjesnika Vincenza da Filicaia (Sopra l'assedio di Vienna), gdje se uznosi kršćanstvo, dok je u drugom dijelu više naglašena domaća dubrovačka komponenta. Spjev je pisan u vrijeme kad se Dubrovačka Republika tješnje vezuje uz Austriju. Zbog aktualnosti tematike djelo je bilo popularno i sačuvalo se u mnogobrojnim prijepisima; u XVII i XVIII st. tiskana su tri izdanja, a V. Vuletić Vukasović objavio je samo prvi dio. Dubrovački biografi i I. Kukuljević Sakcinski spominju nekoliko Petrovih molitvenika prigodna značenja, tiskanih u Italiji u knjižicama skromna izgleda, među kojima su neki sačuvani. Izdao je o svom trošku Sedam salama pokornijeh kralja Davida Stijepa Đurđevića (Padova 1686), uvrstivši i nekoliko svojih duhovnih pjesama. Dubrovački prigodničari (sin Tomo, M. Frančesković i I. Filipi) posvetili su mu nekofiko latinskih epigrama i oda (objavljeno u dva sveska njegova glavnoga djela i u Crijevića), dok ga je Đ. Ferić u rukopisnoj zbirci Ragusionorum poetarum qui Illyrica Lingua scripserunt (Knjižnica Male braće u Dubrovniku i Bogišićeva biblioteka u Cavtatu) počastio elogijem Petri Bogascinii de Viennae obsidione. Njegov književni rad nisu cijenili dubrovački pisci (S. Crijević, S. Slade Dolci, F. M. Appendini), a ni današnji književni povjesničari ne ističu njegovo pjesništvo. Ipak neki ističu verističke detaljne opise u spjevu o opsadi Beča i njegovu zanimljivost kao kulturno-povijesno svjedočanstvo.

DJELA: Becia Grada Obkruscegnie. Od Zara Mehmeta, i Kara Mustafe Velikoga Vesiera. Slosceno u Piesan u Jesik Slovinski Po Petru Toma Bogascinovichia Dubrovcianina. U Linzu iz Pritistenice Gaspara Fraismida. Godiscta Gosp. 1684, U Padui, U Pritiesctenizi Iosefa Sardi, 1685². In Venetia, Si vende da Bartolo Occhi, 1703. (?) — Responsorio i molitre (molitve!) Suak dagnie od Nedieglie od s. Antvna od Padve. Istamaceno is Iesika Latinskoga u lesik Slouinski. Po Petru Toma Bogascinouicha Dubroucianina. In Venetia, Si vende da Bartolo Occhi, 1704.
 
LIT.: S. Slade: Fasti litterario-ragusini. Venetiis 1767, 52. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Ragusa 1803, 239–240. — I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860. — V. Vasil’ević Makušev: Issledovanija ob’’ istoričeskih’’ pamjatnikah’’ i bytopisateljah’’ Dubrovnika. St. Peterburg 1867, 257–262. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 406, 449. — V. Vuletić-Vukasović: Slavenska pobjeda u Beču. Slovinac, 6(1883) 26(11. IX) str. 398. — R. Jeremić i J. Tadić: Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, 2. Beograd 1939, 69, 140. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1. Zagreb 1954, 39–40. — M. Lucijanović: Lastovo u sklopu Dubrovačke Republike. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3(1954) 3, str. 287. — N. Beritić: Dubrovačka pjesnikinja Lukrecija Bogašinović. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1966, XXXII/3–4, str. 183. — Z. Bojović: Bogašinovićevo izdanje »Sedam psalama pokornijeh kralja Davida« Stijepa Đurđevića. Ibid., str. 240–242. — M. Pantić: Dubrovački lekari – književnici iz XVIlI veka. Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 9(1969) 1/2, str. 27–29. — Z. Marković: Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI do svršetka XVIII stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena. Zagreb 1970; 185–187. — Z. Bojović: Barokni pesnik Petar Kanavelović. Beograd 1980, 121. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 4. Zagreb 1980, 17–21.
 
Miljenko Foretić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOGAŠINOVIĆ, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2202>.