BOGAŠINOVIĆ-BUDMANI, Lukrecija

traži dalje ...

BOGAŠINOVIĆ-BUDMANI, Lukrecija (Bogascini), pjesnikinja (Dubrovnik, 26. X 1710 — Dubrovnik, 8. VI 1784). Pogrešno joj se navodi ime Marija. Pripada pučanskoj obitelji. Unuka je Petra, pjesnika, i kći Frana, pisara u Državnim žitnicama, koji je 1710. bio kažnjen zbog manjka žita te do 1743. izbivao iz rodnoga grada. Mati joj Marija bijaše iz trgovačke obitelji Gjiković (Giković). Udala se 1753. za građanina Šimuna Budmanija, trgovca i vladina službenika, i već 1764. ostala udovica. Bavila se trgovačko-novčanirn poslovima, brinući za nekretnine i posjede. Imala je nadimak Jakobinka. — Kasno se posvetila pjesništvu. Sačuvana su četiri njezina djela nabožne tematike. Tri su nešto oveća spjeva sa starozavjetnom temom, sačuvana u više varijanata: Život Tobin i njegova sina (Život Tobije), nastao 1763, u verzijarna s pet i četiri pjevanja, s više od 400 kvartina; Posluh Abrama Patrijarke, kada mu bog zapovidje da mu učini posvetitište od njegova jedinoga sina Isaka, nastao 1763, sačuvan u rukopisnim inačicama, te Život Jozefu patrijarke (Očitovanje Jozefa Pravednoga, sina Patrijarke Jakova), nastao 1770, sa 499 kvartina. Nešto je izvorniji tekst dramatizirana božićna pastirska ekloga Razgovor pastirski vrhu porodjenja Gospodinova, napisana 1764. u obliku »prikazanja«. U tekstu koji ima 376 kvartina biblijski je događaj prenesen na dubrovačko tlo. Njezina djela nisu u cjelini tiskana već u kraćim ili duljim odlomcima (Šenoina antologija Vienac izabranih pjesama hrvatskih i srbskih, 1873; radovi Z. Marković i N. Beritić). Sačuvala su se u oko 45 prijepisa, u zbirkama Dubrovnika, Zagreba i Orebića, što pokazuje da se za njezino pjesništvo zanimala šira čitateljska publika. Cjelovit opus sadržava rukopis u Naučnoj biblioteci u Dubrovniku (Pjesni gospođe Lukrezie Bogašini Dubrovkinje koja živiše oko god. Gospod. 1770). Ugledajući se na domaće i talijanske uzore (F. Belcari, P. Metastasio), njezina poezija prožeta je moralističkom intonacijom. Današnji poznavaoci Lukrecijina djela ističu, uz neke njezine refleksije, i poseban osjećaj za pjesnički jezik, satkan na vrelima narodne poezije. U Dubrovniku je sačuvan njezin portret (nekad vlasništvo Emilije Vukas–Budmani, opisao ga u novije vrijeme K. Prijatelj).

LIT.: F. Marković: O antologiji hrvatskoga pjesničtva svih vjekova. Vienac, 5(1873) 22, str. 346. — A. Tomić (Al. T.): Ženska u europskoj, napose u slovinskoj književnosti. Po češkom od M. Krajnika preradio... Ibid., 8, str. 124. — X. H.: Jugoslavjanske pisateljice. Zora, 3(1874) 17, str. 293. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952, 110, 130. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1. Zagreb 1954, 40–44, 213–214. — N. Beritić: Dubrovačka pjesnikinja Lukrecija Bogašinović. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1966, XXXII/3–4, str. 182–200. — Z. Marković: Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI do svršetka XVIII stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena. Zagreb 1970, 185–285. — S. P. Novak: Naše Posvetilište i Posluh u kontekstu evropske književnosti. Dubrovnik, 2(16)(1973–74) 1, str. 116, 117, 125–126. — M. Pantić: Novopazarski zapisi Dubrovčanina Sima Budmanija iz 1734. godine. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1976, XLII/1–4, str. 144–145. — M. Franičević: Dva priloga o hrvatskoj versifikaciji. O stihu hrvatske poezije XVIII stoljeća. Rad JAZU, 1978, 380, str. 13–14, 53–55, 58, 59.
 
Miljenko Foretić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOGAŠINOVIĆ-BUDMANI, Lukrecija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2204>.