BOHAČEK, Nenad

traži dalje ...

BOHAČEK, Nenad, neuropsihijatar (Zagreb, 20. XI 1920 — Zagreb, 6. V 1989). Medicinu završio u Zagrebu, neuropsihijatriju specijalizirao 1948–52. u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču i Neuropsihijatrijskoj klinici u Zagrebu. Doktorat znanosti postigao 1966. disertacijom o zatvoreničkim psihozama. God. 1952–54. šef je odjea u bolnici u Vrapču, od 1954. asistent u Neuropsihijatrijskoj klinici u Zagrebu, od 1967. docent, od 1972. izvanredni a od 1975. redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Umirovljen je 1986. — Bavio se psihopatologijom, sudskom psihijatrijom i prevencijom samoubojstva, plastičnim izrazom u psihopatologiji itd., no glavno je područje njegova rada psihofarmakologija i psihofarmakoterapija. Jedan je od pionira naše biologijske psihijatrije, pa su gotovo svi psihofarmaci uvedeni u jugoslavensku farmakopeju prošli kliničko ispitivanje u zagrebačkoj Psihijatrijskoj klinici pod njegovim vodstvom. Proveo je mnoge nacionalne i internacionalne multicentrične studije psihotropnih tvari, istražujući djelovanje neuroleptika, antidepresiva, litijnih soli, trankvilizanata, sedativa, hipnotika i psihotonika. Modificirao je, odn. konstruirao, niz ocjenskih ljestvica i upitnika za praćenje stanja pod djelovanjem psihofarmaka. Još 1954. uveo je prvi u Jugoslaviji primjenu elektrokonvulzija pod anestezijom i relaksacijom. Otkrio je i definirao tzv. depresivni pomak kao popratnu psihičku pojavu nekih neuroleptika tijekom liječenja shizofrenija. Objavio radove u časopisima Neuropsihijatrija, 1953–69; Saopćenja »Pliva«, 1954, 1957, 1965–66; Fortschritte in der Medizin, Würzburg 1963; Wiener medizinische Wochenschrift, 1964; Neuropsychopharmacology, Amsterdam 1964–65, 1967; Liječnički vjesnik, 1964–65, 1976, 1980, 1984; Zeitschrift für Präventivmedizin, Zürich 1965; Arzneimittel-Forschung, Aulendorf 1969; Acta neurologica, Napulj 1973; Acta medica Iugoslavica, 1975–76; Psihijatrija danas, 1977; Praxis medici, 1978; i Bukurešt 1979; Psychopharmacology Bulletin, Bethesda 1979; Engrami, 1980; Struka i znanost, 1980; Schizophrenia Bulletin, Bethesda 1986; Drugs under Experimental and Clinical Research, Bioscience, Ženeva 1987; Fortschritte der Neurologie – Psychiatrie, Stuttgart—New York 1987. God. 1968. uveo je psihofarmakologiju kao poseban kolegij na zagrebačkomu Medicinskom fakultetu, a na Filozofskom fakultetu predavao je predmet patopsihologija. God. 1970. pod njegovim je vodstvom zagrebačka Psihijatrijska klinika postala Suradni centar Svjetske zdravstvene organizacije za studij psihotropnih tvari za Jugoslaviju (od 1984. Suradni centar SZO za istraživanje i izobrazbu iz mentalnog zdravlja za Jugoslaviju). Redoviti je, dopisni ili počasni član mnogih međunarodnih društava i tijela iz područja psihijatrije i psihofarmakologije. Autor je mnogih poglavlja u domaćim i inozemnim psihijatrijskim i psihofarmakološkim priručnicima i udžbenicima te urednik priručnika Psihofarmakologija, 1–3 (Zagreb 1968–74), Neki problemi eksperimentalne i kliničke psihofarmakologije (Zagreb 1972) i Suvremeni pristup farmakoterapiji depresija (Zagreb 1981).

DJELA: Psihijatrijska farmakoterapija maničnih i depresivnih stanja (sa suradnicima). Beograd—Zagreb 1966.
 
LIT.: Saopćenja »Pliva«, 19(1970)1, str. 47. — International Directory of Investigators in Psyhopharmacology, Washington 1972. — Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 334. — International Who's Who in Medicine. Cambridge 1987.
 
Vladimir Dugački (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOHAČEK, Nenad. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2278>.