BOKANIĆ, Trifun

BOKANIĆ, Trifun, klesar i graditelj (Pučišća, 4. IV 1575 — Trogir, 3. IX 1609). Sin Jerka st. Naslijedio oca na čelu radionice, u kojoj je izučio zanat. S ocem sudjeluje u poslovima za obitelj Prodić na Braču 1592–95 (1594. potpisuje u očevo ime ugovor) i s njime 1595. kleše dekorativnu skulpturu oltara za franjevačku crkvu u Zadru od kamena s Čiova. Najvažnije mu je djelo izvedba trećega kata i završetka zvonika katedrale Sv. Lovre u Trogiru, koji je prema ugovoru od 27. V 1597. izvodila radionica njegova oca; radovi su bili usporeni zbog nestašice novca. Venecijanska uprava dozvolila je stoga općini prihod od monopola soli, uz uvjet da se dovrše zvonici katedrale i crkava Sv. Nikole i Sv. Mihovila. Radionica Bokanićâ izvela je treći kat zvonika u dalmatinskoj varijanti renesanse (s reminiscencijama gotike u četverolisnim otvorima završnog dijela te manirističkim elementima u višestruko profiliranom vijencu). Ispod atike, na gornjem rubu trećega kata isklesani su putti, cvijeće, grozdovi, maske i lavlje glave — element koji se javlja i na drugim Trifunovim djelima — te grbovi knezova G. Minija i A. Bemba. Kako se u isto vrijeme završavaju zvonici Sv. Nikole i Sv. Mihovila, a koncepcijom (čvrst korpus donjeg dijela i prozračni završni dio te vitka piramida na vrhu) podsjećaju na zvonik katedrale, pripisivani su i oni Trifunu. Kad su radovi na zvoniku bili završeni (1603), općina je pohvalila Trifuna, što je znak da je Jerko bio već mrtav, a da je Trifun uspješno vodio radove. C. Fisković pretpostavlja da je Trifun autor četiriju prozora u prvom katu gradske vijećnice u Trogiru, a K. Prijatelj drži da je napravio piramidu pred vijećnicom 1600. i štandarac (podnožje za jarbol zastave) na obali 1605. Trifun je klesao gornji dio oltara Sv. Petra i Jeronima za crkvu Sv. Marije zadarskih benediktinki (kanelirani jonski stupovi, prekinut zabat, reljefne glavice), a tu se i potpisao: TRIPHONIS BOCHANICH BRACHENSIS OPVS. God. 1840. oltar je prenesen u župnu crkvu u Ninu i posvećen Sv. Sakramentu. Sličan oltar izradio je Trifun za bratovštinu Gospe od Karmela (potvrda o isplati 10. VII 1605). Najprije je bio postavljen u katedrali u Hvaru, a 1750. rastavljen je i prodan župnoj crkvi u Brusju na Hvaru. Danas se koristi kao glavni oltar Sv. Jurja. D. Domančić pripisuje Trifunovoj radionici oltar u crkvi Sv. Marije u Poselju na Visu. Posljednje znamenito djelo Trifuna i njegove radionice – prema uvjerljivim navodima C. Fiskovića – jest loža u gradu Hvaru. O njezinoj gradnji nema podataka (ni ugovora ni računa). Kompozicija i detalji upućuju na radionicu Bokanićâ (maske ispod vijenca, vitki stupovi, piramide na balustradi), a uz to i podatak u obračunima katedrale: »... kad je protomajstor lože učinio kameni Gospin oltar...« (14. II 1609). — Nastavljajući lokalnu dalmatinsku graditeljsku i kiparsku tradiciju, Trifun je ostvario djela koja imaju obilježja manirizma. Njegovi skulptorski vješto izvedeni figuralni i dekorativni elementi na oltarima u Ninu i Brusju te na hvarskoj loži pokazuju stanovitu tvrdoću obrade i bezizražajnost fizionomija (K. Prijatelj).