BOLICA, Marin

BOLICA, Marin, pjesnik i pisac (Kotor, 1603 — Modena, 27. XI 1643). Studije završio u Padovi, postavši svećenik. U Veneciji bio tajnik nadbiskupa G. Aggucchija, papinskog nuncija, u čast kojeg je izrekao posmrtni latinski govor Oratio in funere (1632). U međuvremenu je, po svemu sudeći, kraće vrijeme bio kanonik kotorskog Kaptola te godinu dana učitelj, opći nastavnik i voditelj tamošnje komunalne škole (izabran 1630). Zatim se u Veneciji posvetio poučavanju mladeži, istaknuvši se kao vrstan pedagog. Bio je i u službi kardinala Cornera, kojeg je pratio u Rim. Posljednjih desetak godina boravio je u Modeni. Bio je profesor retorike u plemićkom zavodu (Collegio dei nobili di San Carlo) na dvoru vojvode Franje I d'Este te učitelj vojvodinu sinu. Ujedno je i član literarne akademije »degli Elpomeni«, za koju je sastavio poseban govor Discorso accademico (1636). U to vrijeme bilo je više nastojanja da se B. privuče u domovinu. Stric Frano pokušavao je 1637. da ga imenuju korčulanskim biskupom. Misionar Frano Leonardi, poslije nadbiskup barski, molio je 1640. vatikansku Kongregaciju za propagandu vjere da mu dodijeli Bolicu kako bi rad na uniji bolje napredovao. Tada i cetinjski vladika Makarije moli Papu da u te krajeve uputi Bolicu. Kada je Kongregacija 1641. prepustila izbor samome Bolici, ovaj nije htio napustiti plemićki zavod u Modeni. Pokopan je s velikim sjajem u crkvi San Carlo u Modeni, uz pogrebni govor prema tekstu Paola Ferraronija (tiskan u Modeni 1644). — B. je pisao pretežno na latinskom te na talijanskom, većinom prigodnice (ode, elegije, sonet), te sastavke u kojima raspravlja, uz dvorski svjetonazor, o nekim općim pitanjima. Njegove su pjesme pod utjecajem klasika i u duhu mode vremena, no ipak poprilično imune od nadutog seicentističkog stila. Uz samostalne knjižice, pjesme su mu objavljene i s djelima drugih autora, primjerice s G. B. Toschijem (Coelo receptis animis, Modena, s. a.) i na kraju brošure uz jedan pogreb (Epitaffio del P. Maestro Fr. Ippolito Cammillo Guidi, Modena 1638). U Biblioteca Nazionale Marciana u Veneciji pohranjen je Boličin rukopis Oppositione. contro alla famosa Eneide di Virgilio data dal signor Don Marino Bolizza, a u Biblioteca Estense u Modeni rukopis Serenissimo Principi Francisco Estensi, Mutinae regi... Carmen alcaicum, potom sonet (u rkp. zbirci Rime di poeti modenesi) i spis Itinerarium Hispanicum Francisci Estensis. Boličino izvješće o putovanju i boravku vojvode Franje I d'Este u Španjolskoj objavio je sažeto Lodovico Antonio Muratori u Antichita estensi (1–2, Modena 1717–40). U zbirci Vari discorsi accademici d'incerti autori (privatno vlasništvo) vjerojatno ima i Boličinih sastavaka. — U svom vremenu B. je bio cijenjen u venecijanskim i toskanskim kulturnim krugovima. Pjesme su mu posvećivali G. Pellegrino Pancaldi, B. Grissi, C. P. Villa, F. Pisano i dr. I njegov brat Ivan (s nadimkom Kokoljić), ispjevao mu je u čast dvije pjesme i jednu prigodnicu u povodu smrti (Arhiv Arneri, rkp. 201, Historijski arhiv Dubrovnik). U literaturi ga često zamjenjuju s Marijanom Bolicom.