BOMBARDELLI, Silvije

traži dalje ...

BOMBARDELLI, Silvije, skladatelj i dirigent (Split, 3. III 1916). U Splitu je polazio gimnaziju i u Gradskoj muzičkoj školi učio violinu (Mary Žeželj). Nakon mature upisao se na Pravni fakultet u Beogradu i nastavio glazbeni studij na Muzičkoj školi »Stanković« (M. Vukdragović, M. Živković) te privatno kod J. Štolcera Slavenskog. Nakon rata, 1950. polazio je tečaj dirigiranja u Salzburgu (I. Markevič). — Još za studija u Beogradu bio je zborovođa Radničkoga kulturno-umjetničkog društva »Abrašević« a po završetku studija, 1937, postao je violinist u orkestru Radio-Beograda i nastavnik Muzičke škole »Stanković« (1938/39). God. 1939–41. dirigent je Opere Srpskoga narodnog pozorišta u Novom Sadu, 1942. odlazi u NOB. Po oslobođenju radi na obnovi i uzdizanju glazbenog života u Dalmaciji, najprije kao referent za kazalište i muziku u Prosvjetnom odjelu Oblasnoga NO-a za Dalmaciju te suosnivač i dirigent zbora Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije, zatim kao direktor i dirigent splitske Opere (1945–48). God. 1949–53. djeluje u Zagrebu kao dirigent Državnoga simfonijskog orkestra i predavač na Muzičkoj akademiji, a od 1953. ponovno u Splitu kao intendant HNK (1953–58), dirigent (1953–67) i direktor Opere (1966–67), predsjednik i dirigent Splitske filharmonije (1953–62) te profesor Pedagoške akademije. Dao je poticaja osnivanju festivala Splitsko ljeto (1954) i bio jedan od njegovih glavnih organizatora (od 1978. direktor). Kao dirigent nastupao je u mnogim jugoslavenskim gradovima i u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Norveškoj. Bavio se i publicistikom: pisao kritike; članke i studije najčešće o problemima glazbene estetike i sociologije te uređivao 1951. Muzičke novine. — U Bombardellijevu stvaralaštvu prevladavaju oblici vezani uz određeni sadržaj ili tekst — programna simfonijska glazba, balet, opera, scenska glazba, kantata, zborovi, solo-pjesme. Stilski se B. u početku priključuje radikalno modernim evropskim strujama – ekspresionizmu i konstruktivizmu bečke (schönbergovske) atonalne škole (Sonatina za klavir, 1937; Javna ptica, suita, 1939). Oko 1940, upoznavši ideje V. Vučkovića, prelazi na jednostavniji, realistički način i pridaje sve značajniju ulogu tekstu, izlažući ga često u obliku govornog zbora odn. zborne recitacije (simfonijska pjesma Plameni vjetar, 1940; kantata Seobe, 1941). Za rata komponira muziku za raznovrsne scenske priredbe te niz borbenih pjesama na tekstove B. Ćopića, V. Nazora, J. Kaštelana i dr., koje su postale široko popularne (Drug Tito, Majka pravoslavna, Oj Mosore, Na Kordunu). U poratnim djelima realistički izraz produbljuje obrađujući, pretežito u lirskim tonovima, dojmove iz rata (balet Grob u žitu, 1945; Legenda o borcu Radoju za klavirski kvintet, 1945; Simfonija, 1951). U novijim djelima ponovno upotrebljava sve smionija sredstva, mjestimice i poseban dekafonički niz. Glavna su mu vrela nadahnuća tekstovi antimilitarističkog i humanitarnog sadržaja. Povremeno nalazi poticaje i u folkloru, osobito s područja Dalmacije (zborovi, opera Bakonja), iako narodni melos nije bitno obilježio njegovu glazbu. U instrumentaciji pronalazi neobične zvučne kombinacije a ritmika mu je čvrsta, dinamična. Za svoju djelatnost B. je dobio više odlikovanja i nagrada: Republičku nagradu NR Hrvatske, Nagradu grada Splita (1966, za životno djelo), Saveznu nagradu »4. juli« (1975), Nagradu ZAVNOH-a (1984) i dr.

DJELA (praizvedbe i tisak): Sonatina za klavir. Beograd 1937. — Dalmatinski akvareli, 2 solo-pjesme. Beograd 1938. — Javna ptica, klavirska suita sa solo-recitatorom. Beograd 1939 (prerađeno za solo-recitatora, recitatorski kvintet i mali orkestar; praizvedba Beograd 1976). — Na Kuku-jezeru, simfonijska suita. Radio-Beograd 1940. — Pisme sa škojih, 4 pjesme za tenor-solo i instrumentalni kvartet. Beograd 1940. — Plameni vjetar, simfonijska pjesma. Radio-Beograd 1940. — Velika doktorska bajka, scenska glazba (za djelo K. Čapeka). Novi Sad 1940. — Vrzino kolo, scenska glazba (za komediju Joze Ivakića). Novi Sad 1940. — Majka pravoslavna za mješoviti zbor. U NOR-u 1944; tiskano Split 1946. — Oj Slobodo za mješoviti zbor. Split 1945; litografirano izdanje s. a. — Tugovanje majke za sinom orlom za mezzosopran i klavir. Split 1945; tiskano u Albumu solo-pjesama iz borbe i obnove. Zagreb 1957. — Balkanska kola za simfonijski orkestar. Split 1946. — Grob u žitu, balet (prema pjesmi B. Ćopića). Split 1946. — Pjesma mrtvih proletera za bas i klavir. Split 1946; tiskano Split (s. a. ). — Simfonijeta. Radio-Zagreb 1946. — Slavica, filmska glazba. 1947; tiskano: Dvije pjesme iz filma »Slavica«. Split 1947. — Tri dalmatinske pučke za zbor. Split 1948; tiskano u zbirci Kompozicije za pjevačke zborove. Zagreb 1955. — Simfonijska poema. Zagreb 1950. — Simfonija. Zagreb 1951. — Antigona, scenska glazba (Sofoklo). Split 1954. — Canzonette za glas i klavir. Zagreb 1955. — Kralj Edip, scenska glazba (Sofoklo). Split 1955. — Mjera za mjeru, scenska glazba Shakespeare). Split 1955. — Stranac, balet (prema tekstu P. Šegedina). Split 1956. — Missis Mandina, opereta. Split 1957. — Heraklo, scenska glazba (M. Matković). Split 1958. — Krvo-proljeće, balet (preradba Simfonije). Split 1959. — Orestija, scenska glazba (Eshil). Split 1960. — San u logoru, kantata (prema pjesmi M. Dedinca). Split 1961. — Poklade, balet (prema proznom intermezzu Ž. Jeličića). Split 1962. — Povratak Filipa Latinovicza, scenska glazba (prema tekstu M. Krleže). Split 1963. — Ja Danilo, scenska glazba (D. Sučić i M. Mitrović). Sv. Kaj kraj Solina 1966. — Zatvoreno poslije podne, glazbena kulisa (za misterij V. Petrovića). Split 1966. — Adam i Eva, opera (prema M. Krleži). Zagreb 1967. — Sa pazara žena ide, partizanski rekvijem (na tekst Ž. Jeličića). Split 1971. — Edip, balet. Split 1973. — Ekstempore, muzički zapisi. Split 1973. — Partizansko kolo. Split 1974. — Kanti i rikanti, varijacije na stare dalmatinske teme za »klape«. Split 1975. — Oj Mosore, zborovi. Tiskano, Split 1975. — Artikul, orkestralna suita. Split 1976. — Govorenje (Mikule Trudnega svrhu škojih), mješoviti zbor (na pjesmu M. Franičevića). Split 1976. — Manifest I, kantata (na tekst Manifesta komunističke partije). Split 1977. — Pjesma (»za tri čojeka«). Split 1977. — Rodi godino, zborska recitacija. Tiskano, Split 1977. — II gudački kvartet. Zagreb 1979. — Molitva iz sna, zbor. Split 1984. — Bakonja, opera (vlastiti libreto prema romanu S. Matavulja). Split 1988.
 
LIT.: K. Kovačević: Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb 1960. — I. Bošković: Popis skladaba, članaka i kritika Silvija Bombardellija. Mogućnosti, 13(1966) 7, str. 731–742. — J. Mrvošević: Silvije Bombardelli (povodom pedesetogodišnjice života). Ibid., str. 719–731. — B. Borozan: Sjećanja. Splitska scena, 1968, 2, str. 12–16. — B. Buljan: Silvije Bombardelli, Ibid., str. 5–10. — T. K.: Izvodi iz kritika i osvrta na umjetnički rad Silvija Bombardellija. Ibid., str. 38–60. — T. Reich: Susreti sa suvremenim kompozitorima Jugoslavije. Zagreb 1972. — D. Adamović: Šta će reći Feđa. Politika, 73(1976) 21. III. — M. Jevtić: Muzika između nas. Knjaževac 1979, 211–235. — Muzika i muzičari u NOB. Zbornik sjećanja. Beograd 1982, 36–93. — S. Lorger: Silvije Bombardelli (intervju). Oko, 13(1986) 368, str. 4–6. — N. Turkalj: Paralipomena unaprijed. Silvije Bombardelli dovršio svoju drugu operu, »Bakonju« prema romanu Sime Matavulja. Ibid., 376, str. 27. — M. Stanetti: Bombardellijev Bakonja. Večernji list, 32(1988) 10. IV, str. 9.
 
Ivona Ajanović (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOMBARDELLI, Silvije. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2345>.