BONA, Ivan

BONA, Ivan (Bolica, Bolicis, Boliris), pjesnik (Kotor, oko 1520 — Kotor, 1572). Sin kotorskog plemića Nikole Ivanova de Bona i Pave (Paule) Zagurović. Čini se da se sâm nikad nije potpisivao kao Bolica i Boliris, već samo Bona. P. Kolendić, A. Mayer i V. Vratović tvrde da je oblik Boliris vjerojatno pogrešno pročitan umjesto Bolicis. Prve škole pohađao je u rodnom gradu, pravo studirao vjerojatno u Padovi. Povratkom u domovinu višekratno je obavljao pravno-upravne službe i gradske dužnosti: auditor, više puta sudac, općinski odvjetnik, član Malog vijeća, nadzornik pekare i poslanik u Veneciji (1553, 1557). — B. je pjevao na latinskom i talijanskom jeziku. Sačuvana su tri njegova pjesnička sastavka, među kojima je najpoznatiji odulji spjev u heksametrima Descriptio Ascriviensis urbis, navođen poslije pod naslovom Descriptio sinus et urbis Ascriviensis. Nastao između 1538. i 1551. taj, mjestimice vergilijevski intoniran spjev, posvetio je B. svome sestriću, pjesniku Iliji Zaguroviću. Najvećim dijelom sadržava opis prirodnih ljepota i povijesnih znamenitosti bokokotorskog zaljeva, posebice sakralnih građevina u Kotoru, pa može poslužiti i kao povijesno vrelo. Na kraju pjesnik povezuje podrijetlo Kotora (Ascrivium) s legendarnom tradicijom o Askrejcima iz trojanskog rata. Prvi ga je tiskao Serafin Razzi kao dodatak svojoj dubrovačkoj povjesnici La storia di Raugia (Lucca 1595, Dubrovnik 1903 2), potom F. Cornaro (F. Cornelius). Više su puta objavljeni odlomci u originalu i u prepjevu N. Šopa. Sačuvan je i u rukopisnom prijepisu iz 1812. s tumačem pojedinih imena i naziva (Knjižnica Male braće u Dubrovniku, rkp. br. 1763) te u jednom nedatiranom odlomku (Arhiv JAZU u Zagrebu, rkp. IId 199). Ostale dvije pjesme, jedan sonet i jedan epigram, objavljene su u zbirci Il tempio alla divina signora donna Giovanna d’Aragona (Venecija 1555), posvećenoj, od suvremenika slavljenoj, Ivani Aragonskoj, što svjedoči o ugledu koji je B. uživao u humanističkim talijanskim krugovima. Po svemu sudeći napisao je B. na talijanskom jeziku biografiju lokalne redovnice blažene Ozane Vita della Beata Osanna da Cattaro. Spis je 1589. našao u Kotoru Serafin Razzi i upotrijebio ga, uz druge predloške, u svojoj knjizi Vita della reverenda serva di Dio, la Madre Suor Ossana da Cattaro, dell’ ordine di Sarc Domenico (Firenca 1592). Poslije ga je na hrvatski djelomice prepjevao Vicko Bolica Kokoljić. Razzi je u svojoj knjizi objavio i jedan Ivanov epitaf posvećen blaženoj Ozani. B. je uživao velik ugled među suvremenicima, koji su ga nazivali zvijezdom domovine i znamenitim pjesnikom. Kotorski humanistički pjesnik Ljudevit Paskalić posvetio mu je dvije latinske elegije (Ludovici Pascalis Carmina, Venecija 1551). I danas ga neki ističu kao najvećega kotorskog humanističkog pjesnika. Premda u njegovim stihovima ima ljepote, izvornoga talenta i jezično-stilske čistoće, ipak je on »bez zamaha velikog pjesnika« (V. Vratović).