BORELLI VRANSKI

BORELLI VRANSKI, obitelj normanskog podrijetla nastanjena u Italiji, s jednim ogrankom u Dalmaciji. Utemeljitelj ogranka Bartul (1674–1736), rodom iz Bologne, bio je mletački general i zapovjednik kninske tvrđave, u kojoj je i umro. U rujnu 1752. podijelila je Mletačka Republika njegovu sinu → FRANCESCU (Frani) investituru na vranski feud te naslov »knez Vranski«. Od 1791. do 1838. polovicom feuda upravljali su šibenski plemići Galbiani; austrijska vlada potvrdila je 1818. i 1823. Borellijevima mletačku investituru iz 1752. samo za polovicu posjeda. U zadarsko plemićko vijeće primljen je Francescov sin → ANDRIJA, Andrijin stariji sin Blaž (Biagio) polazio je do 1809. zadarsku gimnaziju; iste godine stupio je kao dobrovoljac u francusku vojsku i poginuo 1813. Njegova sestra Franjica udala se 1810. za Ivana Luku Garanjina; tim povodom izdao je F. M. Appendini zbirku pjesama Per le nozze del signor cavaliere Gianluca Garagnin e della signora Francesca Borelli. Poesie (Dubrovnik 1810) s hrvatskim, latinskim i talijanskim prigodnicama L. Stullija, Đ. Ferića, T. Krše, A. Kaznačića, J. Betondića, Đ. Hidže, F. M. i U. Appendini i dr. Andrijin mlađi sin → FRANO dobio je 1822. austrijsku potvrdu plemstva, a 1848. naslov »knez Vranski«. Od njegovih pet sinova isticali su se → MANFRED i → HUBERT. Treći sin Andrija (1839–1919) služio je u austrijskoj ratnoj mornarici (1858. kadet, 1863. natporučnik, 1870. kapetan) a poslije kao kapetan zadarske luke (do oko 1889). Četvrti sin Hugo (Ugo, Ugolte, 1858–1937), sudjelovao je s braćom u radu zadarskih narodnih društava, koja je i novčano pomagao. S bratom Hubertom utvrdio je smjer rimskog vodovoda od vrela Bibe kod Vrane do područja današnjih naselja Biograda i Zadra. Zanimao se za prirodne znanosti i dopisivao sa S. Brusinom (Hugova pisma 1891/92. u pismenoj ostavštini Brusine u Arhivu JAZU u Zagrebu). Najmlađi sin Alfons (1861–1934) bio je zadarski načelnik (1913), a nakon aneksije dijelova Dalmacije Italiji (1920) iste je godine kandidat zadarskih i lastovskih Hrvata na izborima za rimski Parlament (pobijedio je uz potporu talijanskih vlasti kandidat talijanaša). Bio je mecena zadarskih narodnih društava te jedan od osnivača i prvi predsjednik Planinskog i turističkog društva Liburnia (pravila potvrđena 1899). Do kraja života živio je u Filipjakovu kod Biograda. Među ženskim potomcima obitelji istaknula se slikarica → ZOE BORELLI VRANSKI-ALAČEVIĆ. Njezina sestra Malvina, udana Korolija (1890–1972), bavila se keramikom (studij kiparstva u Zagrebu nije dovršila). Druga sestra Vanda, udana Alačević (1886–1970), pisala je pjesme (objavljene u periodici 1903–35). Njihova rođakinja, slikarica Zoe (rod. 1924), kći Hubertova sina Folka, bavila se dizajniranjem tekstila, kreiranjem odjeće, modnom publicistikom i grafičkim dizajnom te bila stručni pedagog u Zagrebu i Zadru. — Arhivski spisi o obitelji i njihovu posjedu Vrana pohranjeni su u Historijskom arhivu u Zadru, a djelomično se čuvaju i u obitelji. Dio obiteljske korespondencije nalazi se u zbirci rijetkosti Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu.