BORENIĆ, Hugo

BORENIĆ, Hugo, skladatelj i dirigent (Raušer, njem. Gattendorf, Gradišće, 2. XI 1907 — Osijek, 26. I 1983). Unuk je Martina, te sin Roberta, glazbenog i kulturnog djelatnika koji mu je dao prvu glazbenu pouku. Pred I svjetski rat preselio s roditeljima iz Gradišća u Našice, a 1919. u Osijek, gdje je završio gimnaziju. Glazbu je učio u vojnoj muzičkoj školi u Sarajevu (1928), zatim u Budimpešti i Temišvaru (kompozicija). Radio je najprije kao dirigent gradskoga gudačkog orkestra u Bezdanu te nastavnik glazbe u Slavonskom Brodu, a od 1934. djeluje neprekidno u Osijeku ostavivši trajni trag u glazbenom životu grada. Bio je dirigent osječkih pjevačkih i glazbenih društava »Frankopan« i »Lipa« te Glazbene sekcije Udruženja radničkih sindikata. God. 1939. suosnivač je i jedan od prvih muzičkih urednika Radio-stanice Osijek u kojoj potiče osnivanje tamburaškog orkestra. Za rata pristaša NOP-a, poslije ponovno urednik Radija i od 1952. nastavnik glazbe u Učiteljskoj školi, zatim do umirovljenja u Muzičkoj školi »Franjo Kuhač«. Predavao je i u muzičkoj školi u Našicama, utemeljenoj 1956. njegovom zaslugom. Uz to bio je dirigent tamburaških orkestara osječkih društava »Srdan Petrov« i »Pajo Kolarić«. — Kao skladatelj nalazio je poticaje u narodnoj glazbi te je veći dio svog opusa posvetio skladbama za tamburaške sastave (5 uvertira, koncertne fantazije, parafraze i dr.). Skladao je također djela za orkestar (Venecijanska suita, Sutjeska, simfonijska slika, ciklus Madrigalette), scensku glazbu za igrokaze, dječje operete, skladbe za gitaru, za orkestar harmonikâ te solo-popijevke na vlastite tekstove (Plovi, plovi, Jesensko popodne, Ide dida oko duda, Lijepa ciganka i dr.). Istraživao je narodnu glazbu i pisao obradbe, osobito manje poznatih pjesama. Priredio je za tisak zbirku Dvojezične narodne pjesme duž Podravine. Za mađarske emisije Radio-Osijeka obrađivao je mađarske narodne pjesme (20 mađarskih pentatonskih narodnih pjesama za mali gudački orkestar). Napisao je monografiju Nepoznata pjesma o Janusu Pannoniusu (Radovi Centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada u Vinkovcima, 2. Zagreb 1973). Pisao je i članke u periodicima Slavonija danas (1954, 3) i Revija (1974, 2). Preveo na mađarski jezik libreto Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski (nagrađen 1968, prigodom izvedbe u Szigetváru, plaketom grada).