BOROJEVIĆ, Nikola

BOROJEVIĆ, Nikola (Boroević), pjesnik (Otočac, 1796 — Karlovac, 23. II 1872). Osnovnu školu pohađao je u Otočcu (1804–08), realku u Rijeci i Ljubljani (1808–12). Potekavši iz trgovačke obitelji; neko se vrijeme bavio trgovinom u Otočcu, potom odlazi 1819. u Beč, gdje uči rudarsku ekonomiju, politehniku, fiziku i botaniku te piše prve stihove na njemačkom jeziku. Služio je u Ličkoj graničarskoj pukovniji u Zrmanji, Gospiću, Gomirju, Ogulinu, Srbu. Kao umirovljeni natporučnik graničarskog upraviteljstva živio je u Rijeci (1851–69) i Karlovcu (1870–72). Bio je član Društva srpske slovesnosti, Gospodarskog društva u Zagrebu i Narodne čitaonice u Rijeci. — B. je pisao rodoljubne, ljubavne i didaktično- moralistične pjesme. Prvu pjesmu na materinskom jeziku, Poziv', objavio je u listu Srbska novina (1838, 27). U Gajevoj Danici ilirskoj javlja se 1839. pjesmama u ilirskom duhu pod pseudonimom Ilir iz Like. Već iduće godine odrekao se ilirstva pjesmom Svanutak (Serbskij narodnyj list', 1840, 26). Otada se zauzima za ćirilicu i slavenosrpski jezik. Promicao je Vukove knjige pjesama te skupljao pretplatu za Dragoljub, Zimzelen i Letopis Matice srpske. Vodio je prepisku s Lj. Gajem i S. Vrazom. Za kazališne potrebe prevodio je s češkog. Pjesmama, člancima i polemikama surađivao je u publikacijama Srbska novina (1838, 1839), Danica ilirska (1839, 1840), Letopis Matice srpske (1840–1843), Serbskij narodnyj list’ (1840–47), Peštansko budimskij skoroteča (1842), Podunavka (1843, 1856), Dragoljub (1845, 1846), Zimzelen (1847, 1848), Neven (1852, 1854, 1855), Godišnjak (1855, 1860), Serbskij dnevnik (1859), Glasonoša (1862), Danica (1864–66, 1868, 1869), Matica (1868, 1869) i dr. Pjesmama je zastupan u više čitanki i antologija srpske poezije. U rukopisnom odjelu Matice srpske u Novom Sadu čuvaju se tri manje zbirke Borojevićevih pjesama i jedna zbirka pjesničkih koncepata. — Bio je zapažen pjesnik predbrankovske epohe (M. Leskovac).