BOROJEVIĆ, Svetozar

BOROJEVIĆ, Svetozar (Boroević, Borojević od Bojne), vojskovođa (Umetić kod Kostajnice, 13. XII 1856 — Klagenfurt, 23. V 1920). Podrijetlom je iz srpske graničarske obitelji. Osnovnu školu polazio je u Zrinu, nižu školu u Srijemskoj Kamenici, kadetsku u Liebenau kod Graza. U čin pješadijskog poručnika promaknut 1875. God. 1878. sudjelovao u sastavu 52. pukovnije pri okupaciji Bosne i Hercegovine (Kakanj, Sarajevo). Završivši višu Ratnu školu 1883, dodijeljen je komandi XV korpusa. U Generalštabu je 1887–91. kao kapetan I klase, potom predaje taktiku i vojnu povijest na Vojnoj akademiji u Bečkomu Novom Mjestu. God. 1892. postaje major, 1895. potpukovnik, 1898. pukovnik, 1898–1904. u štabu je VIII korpusa u Pragu, potom je komandant 14. pješadijske brigade u Petrovaradinu. Neko je vrijeme na dužnosti u Glavnom štabu nadvojvode Franje Ferdinanda, 1907–12. zapovjednik je Zagrebačkoga domobranskog okružja i komandant 42. hrvatske domobranske divizije, 1908. dobiva čin feldmaršal-lajtnanta, 1912. prelazi u Košice za komandanta VI korpusa, 1913. promaknut u čin pješadijskog generala. God. 1914. zapovjednik je 6. armijskog korpusa pod V. von Danklom i M. Auffenbergom von Kamarowom u Galiciji. Kao komandant 3. armije odbio Ruse kod Limanove, oslobodio tvrđavu Przemyśl prve opsade (10. X 1914) i držao položaje u Zapadnim Karpatima na prijelazima Dukla i Ljubkov, spriječivši tako ruski prodor u dunavsku nizinu. Po ulasku Italije u rat, imenovan je 27. V 1915. komandantom 5. grupe armija, koja je branila frontu na Soči protiv nadmoćnih talijanskih snaga. Od kolovoza 1917. na lijevom krilu iste fronte komandant je 1. i 2. sočanske armije. U bitkama na Soči 1915–17. uspješno je provodio aktivnu obranu, vještom uporabom manjih jedinica u protunapadima. U austro-njemačkoj ofenzivi u Italiji prodro je u studenom 1917. do Piave. Neuspjela austro-ugarska ofenziva 1918. označila je kraj rata u Italiji, kada je B. u općem slomu Austro-Ugarske povukao svoje armije s Piave i Tagliamenta. Nakon potpisivanja primirja na jugozapadnom bojištu 3. XI 1918, B. je svoje vojno iskustvo ponudio Narodnom vijeću SHS u Zagrebu, ali je odbijen zbog sumnje u preveliku odanost Austro-Ugarskoj i Habsburgovcima te odlazi u Celovec. Za ratne zasluge dobio je više odlikovanja. Za kampanju 1878. odlikovan je Križem za hrabrost s ratnom dekoracijom, dvama Velikim križevima te Križem za hrabrost I klase, a 1916. i Komanderskim redom Marije Terezije te njemačkim Ordenom za zasluge. God. 1915. modelirao ga je na fronti kipar R. Frangeš Mihanović, a dvije godine kasnije Borojevićev reljef (djelo istog autora) postavljen je na njegovoj obiteljskoj kući.