Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GRISOGONO, Federik, liječnik i kozmograf (Zadar, 1472 – Zadar, 2. I. 1538). Sin plemića Antuna. Kao petogodišnje dijete ostao je bez roditelja naslijedivši priličan imutak. Za njegov se odgoj brinuo stric Franjo Grisogono. Osnovnu humanističku naobrazbu stekao je u Zadru, a 1498. odlazi u Padovu da tamo, na poziv Jeronima Civallelija, rođaka po majci i tada rektora sveučilišta, studira pravo i matematiku. Budući da je u Padovi počela harati kuga i da se 1499. Mletačka Republika zaratila s Milanom, G. stupa u službu kondotijera, vojuje po Lombardiji, boravi u Rimu i vjerojatno posjećuje Francusku. Ne prestaje se baviti matematikom, ali mu iskustvo o utjecaju kuge i pjegavca na svakidašnji život i povijesna zbivanja budi zanimanje za medicinu. Oko 1501. vraća se u Padovu, gdje je 23. X. 1507. promoviran za doktora filozofije i medicine. Za studija držao je na padovanskom sveučilištu nekoliko govora o filozofiji i etici, a nakon promocije postao je profesorom astrologije i matematike. U knjizi Speculum astronomicum (1507) objavio je svoja predavanja o značenju pojedinih znanosti, Aristotelovu učenju o uzročnosti i napose o filozofsko-matematičkom značenju prve knjige Euklidovih principa geometrije (s kritikom definicija točke i usporednica). Knjiga sadržava poglavlje o cjelovitosti glazbe De musica integritate, koje je najstariji objavljeni tekst hrvatskog autora o teoriji glazbe i glazbenoj estetici. Budući da je sveučilište zbog ratnih prilika zatvoreno, G. je kao profesor djelovao samo jednu školsku godinu. Vratio se 1509. u Zadar, gdje je radio kao praktični liječnik, astrolog i član gradske uprave. Sastavljao je horoskope za svoje pacijente i za procjenu političkih prilika. Prigodom boravka u Veneciji 1512. uzbunio je Mlečane zlogukim astrološkim proricanjima u kojima je došlo do izražaja njegovo antipapinsko i profrancusko stajalište. God. 1528. tiskani su u Veneciji, skupljeni u jednoj knjizi, Grisogonovi traktati o medicinskoj astrologiji i liječenju groznica (De artificioso modo collegiandi egritudinum; De pronosticis egritudinum per dies creticos; De artificioso modo curandi febrium i De febre pestilentiali), filozofska rasprava o vrhunskoj sreći i ljudskoj savršenosti (De summa felicitate et suprema perfectione humana) i traktat o plimi i oseki (De occulta causa fluxus et refluxus mari). G. piše u okviru Aristotelove filozofije i Ptolemejeve kozmografije, ali ističe da su ga najviše inspirirali Pitagora i Platon. Doista pridaje toliku važnost značenju brojeva i mjerenju da se već nalazi na povijesnom putu prema Galilejevu kvantitativnom i mehaničkom tumačenju stvarnosti. Kao liječnik bio je potpuno pod utjecajem astroloških spekulacija. U svojim djelima donosi podatke o sušici i epidemijskim bolestima i njihovu liječenju u Dalmaciji. S gledišta povijesti znanosti osobito su vrijedni njegovi tabelarni podatci o nekim zvijezdama i originalna teorija o uzrocima plime i oseke. G. smatra da je povišenje razine mora rezultat zajedničkog utjecaja Sunca i Mjeseca koji maksimalno privlače morske vode kako u zenitu tako i u nadiru. Ta je pretpostavka objašnjavala drugi dnevni val plime i omogućila Grisogonu izradbu prikladnoga matematičkog modela. Grad Rimini konzultirao ga je 1537. prigodom izgradnje nove luke. G. je tipičan renesansni čovjek: u njegovim razmišljanjima i djelovanjima na zamršen se način isprepleću skolastička učenost i smione izvorne ideje, grubo praznovjerje i novi rezultati egzaktnih i prirodnih znanosti, poganska magija i kršćanska religija, politički ideali i osobni ekonomski i socijalni interesi.

DJELA: Speculum astronomicum terminans intellectum humanum in omni scientia. Premissa est ejus oratio habita in Accademia Patavia. Venetiis, Impressum per Lazarum de Soardis, 1507. – De modo collegiandi, pronosticandi et curandi febres, necnon de humana felicitate ac denique de fluxu et refluxu maris. Venetiis, Impr. a Joan. Ant. de Sabbio et fratres, 1528 (faksimilno izd. s hrvatskim prijevodom J. Stipišića, Zagreb 1990). – De maris fluxu atque refluxu. U: P. Galluci, Theatrum mundi et temporis. Venetiis, Apud J. B. Somascum, 1589, 70–83.
 
LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/1. Zagreb 1955, 74. – Ž. Dadić: Tumačenje plime i oseke mora u djelima autora s područja Hrvatske (do kraja 18. stoljeća). Rasprave i građa za povijest nauka, 2(1965) str. 86–144. – M. D. Grmek: Prinosi za poznavanje života i rada zadarsko renesansnog liječnika, kozmografa i astrologa Federika Grisogona. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 15(1968) str. 61–90. – Isti: Životne zgode i astrološko-medicinske ideje Zadranina Federika Grisogona. Liječnički vjesnik, 92(1970) str. 679–686. – Isti: Grisogono. Dictionary of Scientific Biography, 5. New York 1972, 547. – Isti: U povodu petstote obljetnice rođenja zadarskog učenjaka Federika Grisogona. Zadarska revija, 21(1972) 5, str. 283–305. – Ž. Dadić: Federik Grisogono i problem plime i oseke mora. Ibid., str. 306–311. – E. Stipanić: Federik Grisogono, zadarski renesansni polihistor. Dijalektika, 7(1972) 4, str. 115–138. – I. Supičić: De musica integritate Federika Grisogona. Zvuk, 1972, 124/125, str. 99–103. – V. Bajsić: Grisogonove filozofske koncepcije s obzirom na skolastiku i teologiju. Encyclopaedia moderna, 8(1973) 24, str. 40–44. – M. Brida: Federik Grisogono o problemu ljudskog savršenstva i sreće. Praxis, 10(1973) 1/2, str. 169–176. – E. Stipanić: Problem paralela kod Federika Grisogona. Matematički vesnik (Beograd), 10(1973) 4, str. 369–377. – Zbornik radova o Federiku Grisogonu. Zadar 1974. – S. Tuksar: Elementi antičkih i srednjovjekovnih teorija glazbe u djelu Federika Grisogona-Bartulačića. Arti musices, 1974, 5, str. 49–66. – Isti: Hrvatski renesansni teoretičari glazbe. Zagreb 1978. – Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 1. Zagreb 1982, 61–73. – E. Banić-Pajnić: Federicus Grisogono de divinis mathematicis. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 11(1985) 1/2 (21/22), str. 83–95. – M. D. Grmek: Arhivski podaci o doktorskoj promociji zadarskog učenjaka Federika Grisogona. Ibid., str. 97–100. – M. Girardi-Karšulin: Cassirerova interpretacija renesansne astrologije. F. Grisogono i F. Petrić. Ibid., 16(1990) 1/2 (31/32), str. 147–166. – B. Belicza, M. D. Grmek i J. Stipišić: Federik Grisogono Bartolačić. Rasprave i građa za povijest znanosti, 6(1990). – Ž. Dadić: Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja. Zagreb 1991, 177–188. – E. Banić-Pajnić: Matematika i ljudska sreća (prema Federiku Grisogonu). Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 19(1993) (37/38), str. 53–73.
 
Mirko Dražen Grmek (2002)