BOŠKOVIĆ, Petar
traži dalje ...BOŠKOVIĆ, Petar (Pero), pjesnik i prevodilac (Dubrovnik, 18. VIII 1704 — Dubrovnik, 7. IX 1727). Bio je šesto dijete Nikole Boškovića. Nakon rane očeve smrti skrbnik mu je bio brat Božo. Solidno obrazovanje dobio je u dubrovačkomu Isusovačkom kolegiju. Izučavao je filozofiju, pravne znanosti i matematiku; gotovo sam učio je strane jezike, posebno francuski. Već u mladićkoj dobi, 27. VI 1721, postaje pomoćnik tajnika Republike Iva Aletina, koji je utjecao na njegovo duhovno formiranje. Sposoban u radu, sudjelovao je u sastancima vlade te redigirao govore kneza i vijećnika. S bratom Božom primljen je 1726. u bratovštinu antunina, ušavši tako u vrhunski sloj dubrovačkoga građanstva. Život je izgubio prerano i tragično, kada je bolestan u bunilu skočio kroz prozor obiteljske kuće. — Dubrovački pisci spominju više njegovih sastavaka raznolika žanra. J. Stulli među djelima koja je crpio za svoje Rječosložje (2, Dubrovnik 1806; 671) navodi njegova »razlika složenja i u pjesni i u prostoslovju«, ali malo ih se sačuvalo. Veći je dio tiskan posmrtno u anonimnoj knjižici Hvale duhovne iz 1729, kojoj se, koliko se znade, do danas nije sačuvao ni jedan primjerak. Tu su na 40 stranica sastavljene parafraze poznatih nabožnih motiva, pastoralne namjene. I. Kukuljević Sakcinski u Bibliografiji hrvatskoj tvrdi da je prvo izdanje izišlo bez imena autorova 1724. u Mlecima kod Antonija Bortolija pod naslovom Razlike složenja u versih i prosi, koja su se na missiah pievala. U Naučnoj biblioteci u Dubrovniku čuva se prijepis iz kraja XIX st. jednoga tiskanog izdanja pod nazivom Hvale duhovne illiti popjevke svete... U Mnezieh 1747 po Bartulu Occhi... S. M. Tomašević pripisah (na dnu naslovne stranice istom rukom piše P. Bošković). U različnim prijepisima sačuvano je nekoliko pjesmica posvećenih dubrovačkim opaticama; pojedinačno (rkp. u Arhivu JAZU, IV b 82) ili pod skupnim nazivom (Pjesni za dumne). Ruđer u pismu bratu Božu spominje pjesmu Spravio si mili Bože. Petar je poznatiji kao prevodilac. I. M. Matijašević navodi njegov hrvatski prepjev Lojoline pjesme Epigramma S. Ignatii actum perfectissimae in Deum Charitatis illyrico carmine versum. Koliko se zna, on je prvi u nas prepjevao Ovidijevu heroidu Penelope Ulisu (u rukopisima Knjižnice Male braće i Knjižnice dominikanaca u Dubrovniku te u Arhivu JAZU i zbirci rijetkosti NSB-a u Zagrebu). Neki su mu (npr. Saro Crijević) pripisivali i prepjev heroide Filide Demofontu, što današnji znanstvenici odbacuju. S. Crijević drži ga autorom nedovršena i izgubljena prijevoda Corneilleove tragedije Le Cid, što se do danas uvriježilo u literaturi. Stariji biografi i brat Ruđer spominju ga kao prevoditelja i adaptatora Moliereovih drama, pa ga u »vjerojatne prevodioce« uvrštava i M. Deanović. Sačuvana su tri Petrova pisma na latinskome upućena u Rim bratu Baru 1719–21 (ostavština R. Boškovića, Arhiv Mirošević-Sorgo, Berkeley University of California, Department of History). — Svi biografi ističu njegovu nadarenost i smisao za pjesništvo. Brat Ruđer tražio je da mu se iz Dubrovnika pošalju Petrovi spisi i djela. Đ. Ferić u sklopu svojih elogija Ragusinorum poetarum qui in lingua illyrica scripserunt ispjevao mu je dva epigrama (Bogišićeva biblioteka u Cavtatu, rkp. br. 29 i Knjižnica Male braće u Dubrovniku, rkp. br. 127).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
BOŠKOVIĆ, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2532>.