BOŠKOVIĆ, Petar

traži dalje ...

BOŠKOVIĆ, Petar (Pero), pjesnik i prevodilac (Dubrovnik, 18. VIII 1704 — Dubrovnik, 7. IX 1727). Bio je šesto dijete Nikole Boškovića. Nakon rane očeve smrti skrbnik mu je bio brat Božo. Solidno obrazovanje dobio je u dubrovačkomu Isusovačkom kolegiju. Izučavao je filozofiju, pravne znanosti i matematiku; gotovo sam učio je strane jezike, posebno francuski. Već u mladićkoj dobi, 27. VI 1721, postaje pomoćnik tajnika Republike Iva Aletina, koji je utjecao na njegovo duhovno formiranje. Sposoban u radu, sudjelovao je u sastancima vlade te redigirao govore kneza i vijećnika. S bratom Božom primljen je 1726. u bratovštinu antunina, ušavši tako u vrhunski sloj dubrovačkoga građanstva. Život je izgubio prerano i tragično, kada je bolestan u bunilu skočio kroz prozor obiteljske kuće. — Dubrovački pisci spominju više njegovih sastavaka raznolika žanra. J. Stulli među djelima koja je crpio za svoje Rječosložje (2, Dubrovnik 1806; 671) navodi njegova »razlika složenja i u pjesni i u prostoslovju«, ali malo ih se sačuvalo. Veći je dio tiskan posmrtno u anonimnoj knjižici Hvale duhovne iz 1729, kojoj se, koliko se znade, do danas nije sačuvao ni jedan primjerak. Tu su na 40 stranica sastavljene parafraze poznatih nabožnih motiva, pastoralne namjene. I. Kukuljević Sakcinski u Bibliografiji hrvatskoj tvrdi da je prvo izdanje izišlo bez imena autorova 1724. u Mlecima kod Antonija Bortolija pod naslovom Razlike složenja u versih i prosi, koja su se na missiah pievala. U Naučnoj biblioteci u Dubrovniku čuva se prijepis iz kraja XIX st. jednoga tiskanog izdanja pod nazivom Hvale duhovne illiti popjevke svete... U Mnezieh 1747 po Bartulu Occhi... S. M. Tomašević pripisah (na dnu naslovne stranice istom rukom piše P. Bošković). U različnim prijepisima sačuvano je nekoliko pjesmica posvećenih dubrovačkim opaticama; pojedinačno (rkp. u Arhivu JAZU, IV b 82) ili pod skupnim nazivom (Pjesni za dumne). Ruđer u pismu bratu Božu spominje pjesmu Spravio si mili Bože. Petar je poznatiji kao prevodilac. I. M. Matijašević navodi njegov hrvatski prepjev Lojoline pjesme Epigramma S. Ignatii actum perfectissimae in Deum Charitatis illyrico carmine versum. Koliko se zna, on je prvi u nas prepjevao Ovidijevu heroidu Penelope Ulisu (u rukopisima Knjižnice Male braće i Knjižnice dominikanaca u Dubrovniku te u Arhivu JAZU i zbirci rijetkosti NSB-a u Zagrebu). Neki su mu (npr. Saro Crijević) pripisivali i prepjev heroide Filide Demofontu, što današnji znanstvenici odbacuju. S. Crijević drži ga autorom nedovršena i izgubljena prijevoda Corneilleove tragedije Le Cid, što se do danas uvriježilo u literaturi. Stariji biografi i brat Ruđer spominju ga kao prevoditelja i adaptatora Moliereovih drama, pa ga u »vjerojatne prevodioce« uvrštava i M. Deanović. Sačuvana su tri Petrova pisma na latinskome upućena u Rim bratu Baru 1719–21 (ostavština R. Boškovića, Arhiv Mirošević-Sorgo, Berkeley University of California, Department of History). — Svi biografi ističu njegovu nadarenost i smisao za pjesništvo. Brat Ruđer tražio je da mu se iz Dubrovnika pošalju Petrovi spisi i djela. Đ. Ferić u sklopu svojih elogija Ragusinorum poetarum qui in lingua illyrica scripserunt ispjevao mu je dva epigrama (Bogišićeva biblioteka u Cavtatu, rkp. br. 29 i Knjižnica Male braće u Dubrovniku, rkp. br. 127).

DJELA: Hvale duhovne iliti popivki koje se popivaju u vrime svetoga poslanja ili misioni po slovinskih ili dalmatinskih državah. (Venecija) Antonio Bortoli 1729.
 
LIT.: R. J. Bošković: De Solis ac Lunae defectibus libri V. Venetiis 1761², 262. — S. Slade: Fasti litterario-ragusini. Venetiis 1767, 52. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 245. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 59. — Isti: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 417. — A. Fekonja (Hrabroslav Fékonja): Dalmacija, cvet književnosti hrvatske XV–XVIII véka. Zora, 2(1873) 17, str. 264. — K. Vojnović: Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrovačkijem. Starine, 1896, 28, str. 18. — P. M. Kolendić: Grizićev izvještaj o dubrovačkim književnicima prvih godina XVIII vijeka. Srđ, 5(1906) 15, str. 731. — P. Mitrović: Dubrovački prijevodi Ovidijevih Heroida. Crvena Hrvatska; 19(1909) 7. VIII, str. 3. — A. Zaninović: Jedno pismo Rugjera Boškovića. Bulićev zbornik. Zagreb—Split 1924, 710, 715–716. — N. Gjivanović: Majka Rugjera Boškovića u jednom Rugjerovom pismu. Dubrovački list, 5(1928) 27. II, str. 2–3. — A. Gavrilović: Primorski jubileji. II. Petar Bošković. O 200-godišnjici njegove smrti. Brastvo, 1928, 22, str. 152–153. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1. Zagreb 1954. — A. Truhelka: Uz Boškovićevu biografiju. Boškovići. Almanah Bošković, 1954, str. 87–88. — Ž. Marković: Ruđe Bošković, l. Zagreb 1968. — Z. Marković: Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI do svršetka XVIII stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena. Zagreb 1970. — Ž. Puratić: Prepjevi Ovidijevih Heroida u dubrovačkoj književnosti. Petar Bošković (1704–1727). Radovi. Filozofski fakultet u Sarajevu, 6(1970–71) str. 149–151. — M. Deanović: Dubrovačke preradbe Moliereovih komedija (predgovor). Stari pisci hrvatski, 36. Zagreb 1972, 9. — W. Schmitz: Südslavischer Buchdruck in Venedig (16.–18. Jahrhundert). Giessen 1977. — N. Batušić: Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb 1978, 164. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 4. Zagreb 1980.
 
Miljenko Foretić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOŠKOVIĆ, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2532>.