BOTHE, Eugen Ferdinand

BOTHE, Eugen Ferdinand, trgovac i industrijalac (Milano, 1842 — Beč, 12. X 1922). Sin višega austrijskog časnika. Nakon očeve smrti uzeo ga je k sebi kapetan Miroslav (Friedrich) Kulmer i poveo u Hrvatsku. B. se školovao u Rakovcu kod Karlovca i u vojnoj školi u Pečuhu (Pécs). Nesklon vojničkom zvanju, učio je trgovački zanat u Vinkovcima i od 1857. radio u prvim trgovačkim kućama u Zagrebu; građanin Zagreba postao je 8. I 1868. God. 1861–69. posjedovao je veću trgovinu mirodija u Ilici 38, prvu te vrsti u Zagrebu. Oko 1866. započeo je eksploatacijom šuma u Zagrebačkoj gori, koje je bio kupio grof Kulmer. God. 1872. otvorio je trgovinu umjetničkoobrtnih predmeta, tzv. umjetničku dvoranu, te u izlozima izlagao slike poznatih hrvatskih umjetnika. Kako se posao povećavao, kupio je 1873. kuću u Ilici 38. Baveći se istodobno gospodarstvom, posebno vrtlarstvom i vinogradarstvom, kupio je zemljišta na Pantovčaku te na području današnjeg Zelengaja i Vinogradske ulice. Uzagajao je svilene bube na zemljištu tadašnje Obrtne škole u Ilici 45, ali je unatoč postignutim uspjesima posao morao obustaviti ne dobivši koncesiju od mađarskog ministarstva trgovine. God. 1889. zatražio je obrtnicu za proizvodnju pokućstva napustivši umjetničkoobrtnu trgovinu. Otvorio je veliku tvornicu pokućstva te se zbog opsega posla uskoro udružio s dotadašnjim suradnikom Samuelom Ehrmannom. U listopadu 1895. tvornica je protokolirana u Zagrebu kao tvrtka »Bothe i Ehrmann«, uspješno poslujući u čitavoj Austro-Ugarskoj Monarhiji i izvan nje. Osim luksuznih predmeta i jednostavnije stolarske robe, u njoj se proizvodilo pokućstvo za hotele, luksuzne stanove i javne ustanove. Početkom XX st. u tvornici je radilo više od stotinu radnika, a isto toliko surađivalo je u izradbi manjih i jednostavnijih stolarskih predmeta. Zbog proširenja posla, B. se početkom stoljeća nastanio u Beču; u to je vrijeme (prema oglasu u novinama Agramer Tagblatt, 1905) imao ondje salone pokućstva na Karlsplatz 2 i u Schlossgasse 10. God. 1910. tvrtka je postala dioničko društvo uz udio kapitala zagrebačke Prve hrvatske štedionice. Tada je B. istupio, predavši svoj udio u poduzeću sinu Mirku. Do 1934. povećao se broj zaposlenih na 500–600 radnika. Poduzeće je kao dioničko društvo postojalo do 1937. B. je bio član Trgovačko-obrtničke komore, član ravnateljštva mnogih novčanih zavoda te predsjednik više društava. God. 1888. kao predstavnik Narodne stranke izabran je u prvomu zagrebačkom kotaru u Hrvatski sabor. Nastojao je različnim trgovačkim poduzećima modernizirati i unaprijediti privredu u Zagrebu.