BOŽIĆEVIĆ, Božić

BOŽIĆEVIĆ, Božić (Nadal), pjesnik (Split, oko 1554 — Sutivan na Braču, u lipnju 1644?). Član je splitsko-bračke plemićke obitelji Božičević, iz ogranka koji je ponajviše živio u Sutivanu. Spominje se 1615. i 1637. kao defensor i sudac bračke komune za Sutivan. U bračkim maticama navodi se 1618. kao svjedok pri vjenčanju, a 1629. kao kum na nekom krštenju. God. 1633. podignuo je obiteljsku grobnicu i dao uklesati epitaf sa sedam dvostruko rimovanih dvanaesteraca. Najvjerojatnije je umro za haranja kuge. — Kao pjesnika otkrio ga je 1944. J. Aranza te prema fragmentarno sačuvanu rukopisu iz XVII st. (danas u Zbirci rijetkosti NSB-a u Zagrebu) objavio spjev pod naslovom Počinje istorija svetoga Ivana Zlatoustoga kako učini pokoru za sfoj grih, složena po Božiću Božićeviću Splićaninu. Aranza je autora na temelju jezika držao suvremenikom M. Marulića. Već su ranije bila poznata još dva cjelovita prijepisa tog spjeva u ostavštini J. Čedomila (J. Čuke), ali bez imena pisca, pa je pri objavljivanju toga teksta 1938. F. Fancev njegov postanak datirao u XV ili na početak XVI st., uvršćujući ga u poeziju »začinjavaca«. Spjev je zapravo vrlo slobodan prepjev talijanske stihovane legende La storia di S. Giovanni Boccadoro nepoznata autora iz XV st. — Pripadajući po jeziku i stilu generaciji postmarulićevskih pjesnika, B. je talijanski izvornik pretočio u dvostruko rimovane dvanaesterce s prijenosnim srokom, dajući pjesmi mnogo marulićevskih stilskih crta, ali i vlastitih obilježja. Osim Fanceva, isti je tekst poslije objavio D. Berić.