BRABEC, Ivan

BRABEC, Ivan, jezikoslovac (Békéscsaba, Mađarska, 6. XII 1907 — Zagreb, 1. II 1985). Trgovačku akademiju i višu gimnaziju pohađao u Tuzli 1919–27, slavistiku i njemački jezik diplomirao 1931. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1955. doktorirao tezom Govor Tuzle i okolice. Kao stipendist boravio 1932/33. na Sveučilištu u Pragu te bio lektor hrvatskoga jezika u Göttingenu (1954/55) i Marburgu (1959–61). Pedagošku djelatnost započeo 1933. kao srednjoškolski profesor u Gospiću, nastavio u Sisku, Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Zadru i Zagrebu. Od 1950, predaje na Višoj novinarskoj školi u Zagrebu, a od 1955. do umirovljenja 1978. na Višoj pedagoškoj školi, odn. Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. — Jezikoslovnu djelatnost razvio na trima područjima: udžbeničko-metodičkom, književnojezičnom i dijalektološkom. Od 1947. objavio je u suradnji s M. Hrastom, S. Živkovićem i I. Frolom više gramatika i pravopisnih vježbenica za osnovne i srednje škole, izgradivši na mladogramatičarskoj tradiciji tip udžbenika koji je postupno prelazio okvire maretićevskoga jezičnog korpusa i sve se više oslanjao na jezik djelâ novije hrvatske književnosti. Surađivao u Jeziku (1953–60), Pedagoškom radu (1958), Školskim novinama (1968). Izbor praktičnih jezičnih pouka vezanih uz pisanje i izgovor, jezik, leksik i stil objelodanio je u knjizi Sto jezičnih savjeta (Zagreb 1982). Kao dijalektolog istražuje osobine govora u tuzlanskom kraju (Pitanja književnosti i jezika, 1957/58) i Dubrovniku (Die Welt der Slaven, 1960), potom govore Hrvata u Austriji, Mađarskoj i Rumunjskoj (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1966; Ljetopis JAZU, 1971; Gradišćanski Hrvati, Zagreb 1973). Izvještaje o dijalektološkim istraživanjima u srednjoj Bosni, Pokuplju, plješivičkom gorju, u virovitičkoj i slunjskoj okolici i dr. objavio je u Ljetopisu JAZU (1956–72). Bavio se i kajkavskim dijalektom (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1982). S njemačkog je preveo roman B. Travena Kola (Zagreb 1951, s M. Brujić). Uredio je 9. knjigu Dela K. Marxa i F. Engelsa (Beograd 1977). Primio nagrade »Tone Peruško« (1965) i »Ivan Filipović« (1972).