Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BRADY, Thomas, dalmatinski namjesnik (Cootehill u Irskoj, 1752 — Beč, 14. X 1827). Potječe iz irske plemićke obitelji, koje su neki članovi bili u austrijskoj službi. Kao dobrovoljac stupio 1769. u austrijsku vojsku. Istaknuo se u austrijsko-turskome ratu 1788–91 – kada je bio dodijeljen Laudonovu generalštabu – za zauzimanj a Dubice i Novoga 1788, te 1795/96. kao pukovnijski zapovjednik u Njemačkoj, osobito pri osvajanju Frankfurta; 1796. kao general zapovijedao je brigadom u Italiji, a u protunapoleonskim koalicijama od 1801. bio je zamjenik vrhovnog komandanta i zapovjednik divizije u Češkoj te 1809. zapovjednik divizije 2. armijskog korpusa. Maršalski čin dodijeljen mu je pri umirovljenju 1810. God. 1815. primljen je u plemstvo Kraljevine Češke. — Za nas je B. prvenstveno zanimljiv zbog svoga službovanja (1797–1800. i 1804–06) u Boki kotorskoj i Dalmaciji. Nakon propasti Mletačke Republike i opoziva generala Rukavine, B. je bio upućen u početku listopada 1797. u Boku s grofom R. Thurnom radi preuzimanja i organiziranja vlasti. Kada je 15. listopada Boka službeno bila primljena pod austrijsku vlast, B. je imenovan njezinim vojnim zapovjednikom a 26. prosinca generalnim građanskim i vojničkim zapovjednikom. Na čelu svoje pokrajine B. je suzbio francusku okupaciju (flota admirala F. P. Brueysa d'Aigailliersa), sprečavao širenje ruskog utjecaja u pravoslavnoga stanovništva i u Crnogoraca te učvršćivao austrijsku vlast suzbijajući lokalne razmirice i kampanilizam, ali i izazivajući nezadovoljstvo pučanstva, osobito Kotorana, ukinuvši neke njihove stare organizacije. S druge se strane brinuo da bokeljski brodovi dobiju turske fermane radi zaštite od sjevernoafričkih gusara, a 1798. podignuo je Stoliv na rang općine. Njegovi su javni proglasi i odredbe publicirani pod naslovom Raccolta di carte pubbliche e proclami sortiti nella provincia delle Bocche di Cattaro dopo la di lei avventurata dedizione al glorioso dominio di S. M. I. R. Francesco II arciduca d’Austria (1–2, Kotor 1798–99). U složenim odnošajima sa susjednim Crnogorcima B. se nije dobro snalazio i zbog njegovih su se postupaka odnošaji zaoštravali, osobito zbog nekih graničnih teritorija (manastiri Majine i Stanjevići; B. je želio pretvaranjem Majina u austrijsku kasarnu oslabiti sveze Crnogoraca sa srpskim pučanstvom u primorskim općinama), zbog jurisdikcije crnogorskog vladike nad pravoslavnim stanovništvom pod austrijskom vlasti (pokušaj imenovanja posebnoga crkvenog poglavara s domicilom u Boki) te zbog sporova oko ispaše. Kako su se odnošaji pogoršavali i kako je u Poborima i Grblju 1799/1800. izbila buna i neredi, austrijske su vlasti – da bi spriječile rast nezadovoljstva Bokelja i Crnogoraca protiv Austrije – povukle Bradyja. Za svoga prvog službovanja u Boki B. je održavao veze i s Dubrovačkom Republikom, napose za seljačke bune u Konavlima (1799/1800). B. se općenito ponašao kao posrednik, predlažući i dubrovačkoj vladi i seljacima austrijsku arbitražu. Bečki dvor to nije prihvatio smatrajući kako ne treba dirati u integritet Dubrovačke Republike. B. je ipak po želji Beča rasporedio svoje čete na dubrovačkoj granici što je već kao prijetnja pomoglo dubrovačkoj vladi da uguši bunu. U travnju 1804. B. je bio ponovno postavljen za vojničkog i građanskog komesara za Boku kotorsku da u složenim političkim prilikama spriječi iskrcavanje stranih četa u Boki, prvenstveno francuskih ali i ruskih. U srpnju je bio imenovan vojnim i građanskim namjesnikom Dalmacije i Boke, i na tom je položaju ostao do veljače 1806. Došavši u Boku, u rujnu je ugušio grbljansku bunu. Radi pacificiranja stanovništva nastojao je steći naklonost Bokelja stanovitim koncesijama i općenito umjerenijom upravom. God. 1805. izdao je proglas o organizaciji Boke kotorske, kojim je ona izravno podređena namjesniku u Zadru. Kao dalmatinski namjesnik B. je bio poduzeo različite mjere za uređenje i obranu pokrajine, ali mnoge nisu realizirane zbog promijenjenih međunarodnih prilika. U kolovozu 1805. odvojio je apelacijski sud u Zadru od Namjesništva i tako inicirao odvajanje sudske od upravne vlasti. Predviđeno formiranje pet upravnih okruga (Krk; Zadar, Split, Makarska i Kotor) nije dovršio, jer su mirovnim ugovorom u Požunu (Bratislavi) potkraj 1805. Dalmacija i Boka pripale Francuskoj. — Dokumenti i izvorna grada o Bradyju, njegovi dopisi, korespondencija, odredbe i naredbe sačuvani su u Historijskom arhivu u Zadru, Historijskom arhivu u Dubrovniku (Isprave i akti XVIII i XIX st., Lettere di Ponente), Istorijskom arhivu u Kotoru, Arhivu općine Perast, bečkom Haus- Hof- und Staats Archivu i drugdje.

LIT.: I. Katalinić: Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della Repubblica Veneta con un saggio sull’amministrazione pubblica veneta e del regno d’Italia. Spalato 1841, 69–71. — J. Hirtenfeld-Meynert: Brady Thomas. Österreichisches Militär-Konversations-Lexicon, 1. Wien 1851, 484. — T. Erber: Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, 1. Zara 1886, 85–111. — P. Pisani: La Dalmatie de 1797 a 1815. Paris 1893, 50–55, 106–108, 112–113, 130–132. — V. Đorđević: Crna Gora i Austrija u XVIII veku. Beograd 1912, 146–147, 149–154, 168–171. — Isti: Ispisi iz bečkih arhiva. Dokumenti za delo »Crna Gora i Austrija«. Beograd 1913, 232–298. — P. Butorac: Boka Kotorska nakon pada Mletačke Republike do bečkoga kongresa (1797–1814). Rad JAZU, 1938, 264, 164–208. — D. D. Vuksan: Politička i druga interesantnija pisma iz vremena mitropolita Petra I. Zapisi, 12(1939) XXI/4, str. 245–246; XXI/6, str. 359–365, 367–368; 13(1940) XXIV/5, str. 307; XXIV/6, str. 357, 359. — Isti: Deset godina iz istorije Crne Gore 1794–1803. Ibid., 13(1940) XXIII/4, str. 208; XXIII/5, str. 262–276; XXIII/6, str. 322–328. — R. J. Dragičević: Dokumenti iz arhive crnogorskih guvernadura. Istoriski zapisi, 2(1949) IV/4–6, str. 158–159, 168–170, 172–177; 3(1950) V/1–3, str. 83–89. — D. Lekić: Spoljna politika Petra I Petrovića Njegoša (1784–1830). Cetinje 1950, 118–137, 168–175. — P. I. Popović: Crna Gora u doba Petra I i Petra II. Beograd 1951, 41–47, 49–50, 52, 62. — S. Antoljak: Konavoska buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije (1799–1800). Rad JAZU, 1952, 286, str. 110–140. — Isti: Predaja Dalmacije Francuzima (1806). Ibid., 288, str. 170–175, 177–178, 180–183. — J. Radonić: Dubrovačka akta i povelje, 5. Beograd 1952, 626, 631–632, 635–641. — S. Mijušković: Prepiska austriskog guvernera za Dalmaciju i Boku i bečke vlade u vezi sa podizanjem primorskog naselja Stoliva na rang opštine. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 4(1955) str. 181–184. — S. Antoljak: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956, 94–99. — S. Mijušković: Iz arhiva lučkog kapetana u Rosama. Ibid., 6(1957) str. 77–106; 7(1958) str. 165–176. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 2. Zagreb 1980, 338–341. — Đ. D. Pejović: Crna Gora u doba Petra I i Petra II. Osnivanje države i uslovi njenog razvitka. Beograd 1981.
 
Miljenko Foretić (1989)