BRADY, Thomas

BRADY, Thomas, dalmatinski namjesnik (Cootehill u Irskoj, 1752 — Beč, 14. X 1827). Potječe iz irske plemićke obitelji, koje su neki članovi bili u austrijskoj službi. Kao dobrovoljac stupio 1769. u austrijsku vojsku. Istaknuo se u austrijsko-turskome ratu 1788–91 – kada je bio dodijeljen Laudonovu generalštabu – za zauzimanj a Dubice i Novoga 1788, te 1795/96. kao pukovnijski zapovjednik u Njemačkoj, osobito pri osvajanju Frankfurta; 1796. kao general zapovijedao je brigadom u Italiji, a u protunapoleonskim koalicijama od 1801. bio je zamjenik vrhovnog komandanta i zapovjednik divizije u Češkoj te 1809. zapovjednik divizije 2. armijskog korpusa. Maršalski čin dodijeljen mu je pri umirovljenju 1810. God. 1815. primljen je u plemstvo Kraljevine Češke. — Za nas je B. prvenstveno zanimljiv zbog svoga službovanja (1797–1800. i 1804–06) u Boki kotorskoj i Dalmaciji. Nakon propasti Mletačke Republike i opoziva generala Rukavine, B. je bio upućen u početku listopada 1797. u Boku s grofom R. Thurnom radi preuzimanja i organiziranja vlasti. Kada je 15. listopada Boka službeno bila primljena pod austrijsku vlast, B. je imenovan njezinim vojnim zapovjednikom a 26. prosinca generalnim građanskim i vojničkim zapovjednikom. Na čelu svoje pokrajine B. je suzbio francusku okupaciju (flota admirala F. P. Brueysa d'Aigailliersa), sprečavao širenje ruskog utjecaja u pravoslavnoga stanovništva i u Crnogoraca te učvršćivao austrijsku vlast suzbijajući lokalne razmirice i kampanilizam, ali i izazivajući nezadovoljstvo pučanstva, osobito Kotorana, ukinuvši neke njihove stare organizacije. S druge se strane brinuo da bokeljski brodovi dobiju turske fermane radi zaštite od sjevernoafričkih gusara, a 1798. podignuo je Stoliv na rang općine. Njegovi su javni proglasi i odredbe publicirani pod naslovom Raccolta di carte pubbliche e proclami sortiti nella provincia delle Bocche di Cattaro dopo la di lei avventurata dedizione al glorioso dominio di S. M. I. R. Francesco II arciduca d’Austria (1–2, Kotor 1798–99). U složenim odnošajima sa susjednim Crnogorcima B. se nije dobro snalazio i zbog njegovih su se postupaka odnošaji zaoštravali, osobito zbog nekih graničnih teritorija (manastiri Majine i Stanjevići; B. je želio pretvaranjem Majina u austrijsku kasarnu oslabiti sveze Crnogoraca sa srpskim pučanstvom u primorskim općinama), zbog jurisdikcije crnogorskog vladike nad pravoslavnim stanovništvom pod austrijskom vlasti (pokušaj imenovanja posebnoga crkvenog poglavara s domicilom u Boki) te zbog sporova oko ispaše. Kako su se odnošaji pogoršavali i kako je u Poborima i Grblju 1799/1800. izbila buna i neredi, austrijske su vlasti – da bi spriječile rast nezadovoljstva Bokelja i Crnogoraca protiv Austrije – povukle Bradyja. Za svoga prvog službovanja u Boki B. je održavao veze i s Dubrovačkom Republikom, napose za seljačke bune u Konavlima (1799/1800). B. se općenito ponašao kao posrednik, predlažući i dubrovačkoj vladi i seljacima austrijsku arbitražu. Bečki dvor to nije prihvatio smatrajući kako ne treba dirati u integritet Dubrovačke Republike. B. je ipak po želji Beča rasporedio svoje čete na dubrovačkoj granici što je već kao prijetnja pomoglo dubrovačkoj vladi da uguši bunu. U travnju 1804. B. je bio ponovno postavljen za vojničkog i građanskog komesara za Boku kotorsku da u složenim političkim prilikama spriječi iskrcavanje stranih četa u Boki, prvenstveno francuskih ali i ruskih. U srpnju je bio imenovan vojnim i građanskim namjesnikom Dalmacije i Boke, i na tom je položaju ostao do veljače 1806. Došavši u Boku, u rujnu je ugušio grbljansku bunu. Radi pacificiranja stanovništva nastojao je steći naklonost Bokelja stanovitim koncesijama i općenito umjerenijom upravom. God. 1805. izdao je proglas o organizaciji Boke kotorske, kojim je ona izravno podređena namjesniku u Zadru. Kao dalmatinski namjesnik B. je bio poduzeo različite mjere za uređenje i obranu pokrajine, ali mnoge nisu realizirane zbog promijenjenih međunarodnih prilika. U kolovozu 1805. odvojio je apelacijski sud u Zadru od Namjesništva i tako inicirao odvajanje sudske od upravne vlasti. Predviđeno formiranje pet upravnih okruga (Krk; Zadar, Split, Makarska i Kotor) nije dovršio, jer su mirovnim ugovorom u Požunu (Bratislavi) potkraj 1805. Dalmacija i Boka pripale Francuskoj. — Dokumenti i izvorna grada o Bradyju, njegovi dopisi, korespondencija, odredbe i naredbe sačuvani su u Historijskom arhivu u Zadru, Historijskom arhivu u Dubrovniku (Isprave i akti XVIII i XIX st., Lettere di Ponente), Istorijskom arhivu u Kotoru, Arhivu općine Perast, bečkom Haus- Hof- und Staats Archivu i drugdje.