BRODARIĆ, Stjepan

BRODARIĆ, Stjepan (Brodarich, Brodarics, Brodarych, Brodericus, Broderith, Stephanus), diplomat, humanistički pisac i povjesnik (Jerošin poslije Herešin kod Koprivnice, oko 1480 — Vácz, Mađarska, 17. XI 1539). Pretpostavlja se da je osnovnu naobrazbu stekao u Pečuhu (Pécs), a studij pohađao u Padovi, gdje je 1505. doktorirao najvjerojatnije iz kanonskog prava. Po povratku sa studija pečujski biskup i kraljevski kancelar J. Szatmár imenovao ga je svojim tajnikom, pa je B. dobro upoznao prilike na dvoru kralja Vladislava II i potom Ludovika II, koji 25. III 1517. podjeljuje Stjepanu, njegovu bratu Matiji te nećacima Franji i Aleksiju plemićki list i grb s naslovom Brodarych de Jerosyn. God. 1518. nakon dolaska na mjesto kancelara L. Szalkaja B. je uz pomoć Szatmára i papinskog nuncija G. A. B. Burgija imenovan kanonikom, a ubrzo i predstojnikom prepozitom pečujske crkve; 1521. kraljevim tajnikom; 1524. ostrogonskim kanonikom kantorom; početkom 1526. za Ludovika II, na preporuku pape Klementa VII postaje kancelarom i srijemskim biskupom; 1536. kralj Ivan Zapolja, pristaša kojeg je B., imenuje ga još i pečujskim biskupom, ali taj položaj nije nikad preuzeo. God. 1538, iako već teško bolestan, imenovan je vačkim biskupom. — God. 1521. Ludovik II uputio ga je u diplomatsku misiju poljskom kralju Žigmundu s molbom da mu vojskom pomogne u obrani Beograda od Turaka; 1523. B. je kod pape Hadrijana VI, od kojega traži novčanu i materijalnu pomoć za borbu protiv Turaka. Nakon toga Papa šalje T. da Viu i Burgija u Ugarsku s obilatom novčanom potporom. God. 1524. s bratom Matijom vraća se u Rim te od pape Klementa VII ponovno traži pomoć, a potom je upućen u Beč da se savjetuje s kardinalom Campeggijom o načinima otklanjanja turske opasnosti koja je prijetila Ugarskoj i Hrvatskoj. Nakon bitke kod Pavije 1525. B. je opet u Rimu i posreduje pri izmirenju cara Karla V i francuskog kralja Franje I. Uzaludni su bili Brodarićevi napori da se ne prihvati bitka na Mohaču dok se ne priključe glavnini sa svojim četama Krsto Frankapan i Ivan Zapolja. Sudjelovao je s bratom u mohačkoj bitki. Kraće vrijeme ostaje uz kraljicu Mariju, udovicu Ludovika II, a zatim, već bolestan, boravi kod krakovskog nadbiskupa P. Tomickog. Nakon pogibije kralja Ludovika II pridružuje se pristašama Ivana Zapolje te postaje, uz Krstu Frankapana, jednim od njegovih najistaknutijih diplomatskih i političkih savjetnika. Za Zapolju obavlja niz misija: 1527. odlazi Žigmundu, tražeći pomoć protiv kralja Ferdinanda I; prati Zapolju na bijegu u Poljsku i pri povratku u Budim, a 1529. njegov je zagovornik na saboru u Budimu; 1530. poslanik u Veneciji. God. 1533. sudjeluje na Ugarskom saboru u Požunu (danas Bratislava), gdje se zauzima za pomirenje između Zapolje i Ferdinanda, pretendenata na krunu Sv. Stjepana; 1534–35. u Beču pregovara o miru s Ferdinandom I; 1536. odlazi u Napulj Karlu V, zatim djeluje u Rimu u prilog Zapolje, ustrajno nastojeći oko njegova izmirenja s Ferdinandom I, što je uočljivo i iz Brodarićeve prepiske s N. Olahom, potonjim zagrebačkim biskupom, a tada još savjetnikom kraljice Marije. Njegove su zasluge za pomirenje Ferdinanda i Zapolje 1538. znatne. God. 1539. B. je poslan u Poljsku da isprosi Žigmundovu kćer Izabelu za Zapoljinu ženu, što i uspijeva, te je na čelu pratnje koja je dovodi u Budim na vjenčanje i krunidbu. Brodarićeva korespondencija nalazi se u Acta Tomiciana Knjižnice Ossolinski u Krakovu. Sačuvana je i poneka Brodarićeva pjesma. — Za vrijeme studija našao je u Italiji rukopis pjesama Ivana Česmičkog (Janus Pannonius), koje je uz neke svoje pjesme, više godina uzalud nudio poznatim onodobnim tiskarima A. Manuziju i Jordanu. Za boravka u Krakovu nastaje njegov spis: De conflictu Hungarorum cum Turcis ad Mohacz... (Krakov 1527), u kojem je dao svjež i vjeran opis bitke kod Mohača, ocrtavši glavne ličnosti s mađarske strane Ludovika, Szalkija te dr. Djelo ima i književnu vrijednost.