Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BRODARIĆ, Stjepan (Brodarich, Brodarics, Brodarych, Brodericus, Broderith, Stephanus), diplomat, humanistički pisac i povjesnik (Jerošin poslije Herešin kod Koprivnice, oko 1480 — Vácz, Mađarska, 17. XI 1539). Pretpostavlja se da je osnovnu naobrazbu stekao u Pečuhu (Pécs), a studij pohađao u Padovi, gdje je 1505. doktorirao najvjerojatnije iz kanonskog prava. Po povratku sa studija pečujski biskup i kraljevski kancelar J. Szatmár imenovao ga je svojim tajnikom, pa je B. dobro upoznao prilike na dvoru kralja Vladislava II i potom Ludovika II, koji 25. III 1517. podjeljuje Stjepanu, njegovu bratu Matiji te nećacima Franji i Aleksiju plemićki list i grb s naslovom Brodarych de Jerosyn. God. 1518. nakon dolaska na mjesto kancelara L. Szalkaja B. je uz pomoć Szatmára i papinskog nuncija G. A. B. Burgija imenovan kanonikom, a ubrzo i predstojnikom prepozitom pečujske crkve; 1521. kraljevim tajnikom; 1524. ostrogonskim kanonikom kantorom; početkom 1526. za Ludovika II, na preporuku pape Klementa VII postaje kancelarom i srijemskim biskupom; 1536. kralj Ivan Zapolja, pristaša kojeg je B., imenuje ga još i pečujskim biskupom, ali taj položaj nije nikad preuzeo. God. 1538, iako već teško bolestan, imenovan je vačkim biskupom. — God. 1521. Ludovik II uputio ga je u diplomatsku misiju poljskom kralju Žigmundu s molbom da mu vojskom pomogne u obrani Beograda od Turaka; 1523. B. je kod pape Hadrijana VI, od kojega traži novčanu i materijalnu pomoć za borbu protiv Turaka. Nakon toga Papa šalje T. da Viu i Burgija u Ugarsku s obilatom novčanom potporom. God. 1524. s bratom Matijom vraća se u Rim te od pape Klementa VII ponovno traži pomoć, a potom je upućen u Beč da se savjetuje s kardinalom Campeggijom o načinima otklanjanja turske opasnosti koja je prijetila Ugarskoj i Hrvatskoj. Nakon bitke kod Pavije 1525. B. je opet u Rimu i posreduje pri izmirenju cara Karla V i francuskog kralja Franje I. Uzaludni su bili Brodarićevi napori da se ne prihvati bitka na Mohaču dok se ne priključe glavnini sa svojim četama Krsto Frankapan i Ivan Zapolja. Sudjelovao je s bratom u mohačkoj bitki. Kraće vrijeme ostaje uz kraljicu Mariju, udovicu Ludovika II, a zatim, već bolestan, boravi kod krakovskog nadbiskupa P. Tomickog. Nakon pogibije kralja Ludovika II pridružuje se pristašama Ivana Zapolje te postaje, uz Krstu Frankapana, jednim od njegovih najistaknutijih diplomatskih i političkih savjetnika. Za Zapolju obavlja niz misija: 1527. odlazi Žigmundu, tražeći pomoć protiv kralja Ferdinanda I; prati Zapolju na bijegu u Poljsku i pri povratku u Budim, a 1529. njegov je zagovornik na saboru u Budimu; 1530. poslanik u Veneciji. God. 1533. sudjeluje na Ugarskom saboru u Požunu (danas Bratislava), gdje se zauzima za pomirenje između Zapolje i Ferdinanda, pretendenata na krunu Sv. Stjepana; 1534–35. u Beču pregovara o miru s Ferdinandom I; 1536. odlazi u Napulj Karlu V, zatim djeluje u Rimu u prilog Zapolje, ustrajno nastojeći oko njegova izmirenja s Ferdinandom I, što je uočljivo i iz Brodarićeve prepiske s N. Olahom, potonjim zagrebačkim biskupom, a tada još savjetnikom kraljice Marije. Njegove su zasluge za pomirenje Ferdinanda i Zapolje 1538. znatne. God. 1539. B. je poslan u Poljsku da isprosi Žigmundovu kćer Izabelu za Zapoljinu ženu, što i uspijeva, te je na čelu pratnje koja je dovodi u Budim na vjenčanje i krunidbu. Brodarićeva korespondencija nalazi se u Acta Tomiciana Knjižnice Ossolinski u Krakovu. Sačuvana je i poneka Brodarićeva pjesma. — Za vrijeme studija našao je u Italiji rukopis pjesama Ivana Česmičkog (Janus Pannonius), koje je uz neke svoje pjesme, više godina uzalud nudio poznatim onodobnim tiskarima A. Manuziju i Jordanu. Za boravka u Krakovu nastaje njegov spis: De conflictu Hungarorum cum Turcis ad Mohacz... (Krakov 1527), u kojem je dao svjež i vjeran opis bitke kod Mohača, ocrtavši glavne ličnosti s mađarske strane Ludovika, Szalkija te dr. Djelo ima i književnu vrijednost.

DJELA: De conflictu Hungarorum cum Turcis ad Mohacz, in quo rex eorum Ludovicus II cum universo exercitu interiit, verissima historia Stephani Broderici Episcopi Sirmiensis. Cracoviae, Per Hieronymum Vietorem, 1527, Frankfurt 16032 (Narratio de proelio, quo ad Mohatzium anno 1526 Ludovicus Hungariae rex periit). Argentorati, Typis et sumptibus Joh. Friderici Spoor, 16883. Brodarićev spis objavio je i Joannes Sambucus u: Historia Pannonica sive Hungaricarum rerum decades... (do XVIII st. više izd.). Sambucusova verzija nalazi se i u djelu: J. G. Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum veteres ac genuini, 1. Vindobonae 1766. Mađarski prijevod Janosa Letenyija, Budim 1795.
 
LIT.: A. Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 2. Romae 1860. — Isti: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 1. Romae 1863. — A. Ipolyi i G. Fraknói: Relationes oratorum pontificiorum 1524–1526. Budapest 1884. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 20–40. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899. — V. Klaić: Povjest Hrvata, 2. Zagreb 1904, 267–358. — P. Sörös: Jerosini Brodarics István. Budapest 1907. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1–2. Zagreb 1912–1915. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 2. Zagreb 1916. — Isti: Prilog za životopis Stjepana Brodarića. Vjesnik Kr. hrvatsko- slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 18(1916) str. 303–304. — J. Kocijanić: Pape i hrvatski narod. Zagreb 1927, 415–416. — N. Žic: Stjepan Brodarić. Omladina, 17(1933–34) 7, str. 98–100. — J. Horváth: Az irodalmi müveltség megoszlása. Budapest 1935. — F. Martinčević: Portreti iz XV i XVI stoljeća. Glasnik Biskupija bosanske i srijemske, 69(1941) 18, str. 156–159. — T. Kardos: A magyarországi humanizmus kora. Budapest 1955. — Isti: A renaissance Magyarországon. Budapest 1961, 529–563.
 
Redakcija (1989)