BUBALO, Jakov

BUBALO, Jakov, pisac (Turčinovići kod Lištice, 22. VIII 1933). Osnovnu školu završio u Mokrom 1944, gimnaziju pohađao u Mostaru i Sarajevu, maturirao u Splitu 1954. U Franjevački red stupio je 1956. Studij filozofije i teologije završio u Sarajevu 1962. Kapelan je na Humcu 1962–64. i u Grudama 1965–66, samostanski vikar i župnik u Slanom 1964–65. Na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku završio hrvatski jezik i povijest. Od 1967. do 1974. profesor je u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu (Split). Od veljače 1975. živi i djeluje u Franjevačkom samostanu u Duvnu u uredništvu vjersko-kulturnog lista Naša ognjišta, poslije Sveta baština. — Pripovijesti, crtice, dramske priloge, reportaže i studije piše i za druge crkvene listove. Autor je dramske kronike iz hercegovačke prošlosti Kamen nije nijem (Kršni zavičaj, 1972, 5). Objavio studije Sveti Franjo u hrvatskoj književnosti (zbornik Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976), Hercegovina u doba fra Didaka Buntića (Spomenica fra Didaka Buntića, Zagreb 1978), Zasluge franjevaca za hrvatski književni jezik u 19. stoljeću (Kačić, 1982). Piše za Glas Koncila, Dobri Pastir (revija), Kršni zavičaj (godišnjak), Mir i dobro, Kanu, Marulić i dr.