BUBANJ, Franjo

traži dalje ...

BUBANJ, Franjo, ljevač sadre i retušer (Fužine, 23. III 1892 — Zagreb, 5. V 1969). Radio je kao klesarski pomoćnik u Beču i Budimpešti te u Rusiji. Nakon I svjetskog rata vraća se u domovinu i 1918/19. upisuje kiparstvo na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Ne nastavivši studij ostaje u ljevaonici te ustanove (poslije Akademije likovnih umjetnosti) kao ljevač sadrenih modela, retušer i cizeler brončanih odljeva. Zajedno s F. Antolićem i B. Klemarom radio na lijevanju i finalizaciji stotina javnih spomenika, portreta i manjih figura (među ostalim Meštrovićevih Indijanaca, Grgura Ninskog, Spomenika zahvalnosti Francuskoj). Sudjelovao je pri montaži i postavljanju mnogobrojnih spomenika.

LIT.: V. Cvetišić: Ljevaonica za brončane kipove i spomenike. Jutarnji list, 23(1934) 30. XII, str. 17–18. — M. Katić (mk.): Zagreb ima najveću ljevaonicu umjetničkih spomenika na Balkanu i za nju se znade u cijeloj Evropi. Novosti, 32(1938) 31. VII, str. 11. — A. V. Mihičić: Ljevaonica bronce i sadre. Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu prigodom 50-godišnjice njenog osnutka. Zagreb 1958, 55. — Isti: Od mrtvačnice do ljevaonice i natrag u mrtvačnicu. Vjesnik, 31(1970) 3. III, str. 8.
 
Zdenko Šenoa (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BUBANJ, Franjo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2966>.