BUČIĆ
traži dalje ...BUČIĆ, hvarska obitelj, čije je ime zabilježeno i u oblicima Bucić, Bucich, Buçich, Buccich, Bucchich, Buchich. Na Hvaru su bili nastanjeni u Jelsi (1449), Starom Gradu i Hvaru (od 1518). Jedan Bučić (bez imena) naveden je među svjedocima u spisu o utemeljenju beneficija crkvice Sv. Nikole na Velom Brdu iznad Starog Grada (izdan u Hvaru 10. IV 1487). U proglasu generalnog providura S. Giustiniana iz 1512. s popisom sudionika pučkog ustanka na Hvaru 1510, koji su bili prognani ili ucijenjeni, navedena su i dva Bučića – Petar i meštar Nikola. Bučići su u XVII i XVIII st. bili poznati kao drvodjeljci; Kuzma iz Staroga Grada izradio je 1753. nove glavne vratnice na hvarskoj katedrali. God. 1685. uživali su Bučići povlastice kao hvarski »građani«. Hvarski kanonici bili su Grgur (oko 1698/99) i Petar (oko 1705). Petar se 1716. spominje kao »prokurator puka«. Nikola je bio bilježnik u Starom Gradu (1718–40). U XVIII st. oni su jedna od četiriju građanskih obitelji iz Hvara koje su stekle zemljišta i nekretnine na posjedu Dubovi dol u blizini grada; imanje sa sjedištem u selu Zacima (Zavala, Pitovska plaža) bilo je u posjedu obitelji do 1821. Jedna grana obitelji dobila je u XVIII st. mletački vojni naslov conte te plemstvo Budve i Skradina; 1798. primljeni su conte Juraj i bivši mletački časnik i posjednik u Starom Gradu conte Justin u hvarsko Veliko vijeće. Za francuske uprave u Dalmaciji Juraj je bio sudac okružnog prvostepenog suda u Zadru (Tribunale di prima Istanza), a Justin, inspektor šuma na otocima, te 1811. općinski vijećnik; od 1806. član je masonske lože u Splitu. Alvis (Vjekoslav) je 1808/09. bio prisjednik, a od 1811. vijećnik hvarske općine; 1800–03. sudjelovao je u osnivanju i djelovanju kazališnog društva u Hvaru, koje se brinulo za obnovu kazališnog života u gradu. God. 1824. i 1835. spominje se među kazališnim diletantima i Petar (1791–1847). Petrov brat Grgur bio je 1810. tajnik hvarske općine. Petrovi sinovi bili su prirodoslovac → GRGUR i liječnik → TOMO te Ivan Ante (rođ. 1831), doktor prava i odvjetnik u Hvaru, a od 1868. prvi predsjednik i direktor Higijeničkog društva u Hvaru (Societa Igienica). Bio je pristaša Narodne stranke i načelnik hvarske općine nakon općinskih izbora od 1868–70. do 1872. Oko 1871–73. on je jedan od javnih branilaca u okružnom sudu u Splitu, a od 1874. odvjetnik u Zadru. Njihov četvrti brat Vjekoslav (rođen 1838), javni bilježnik u Hvaru, bio je član Upravnog odbora narodnjačkoga čitaoničkog društva Societa Cur Salon u Hvaru (osnovano 1870, pravila potvrđena 1875). Publicist i prevodilac → FRANJO JORDAN djelovao je u Argentini. Petar je 1897. otvorio prvu ljekarnu u Komiži. Do novijeg vremena djelovala je Josefina (Jozica, 1886–1956), kći Vjekoslava, koja je bila prva žena meteorolog u Dalmaciji. Meteorološka promatranja obavljala je u Hvaru 1913–18, a 1896. i 1898. pomagala je u istom poslu stricu Grguru (ponegdje se pogrešno navodi da je bila njegova kći). Njezini izvještaji pohranjeni su u Hidrometeorološkom zavodu u Zagrebu. Njezin brat bio je pravnik i hvarski zavičajni povjesničar Remigije (1874–1951). Od njegovih povijesnih radova objavljene su studije Santa Maria de Lesna prva stolna crkva hvarska i Civitas nova i civitas quae aliis temporibus fuit (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1935–49 [1950!]) te posmrtno O nekim bratovštinama otoka Hvara (Prilozi povijesti otoka Hvara, 1978, 5) i samostalna publikacija O javnim građevinama i zgradama u Hvaru (Split 1956). Arhiv koji je sakupio istražujući zavičajnu povijest i pismena ostavština pohranjeni su u Centru za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara, gdje se čuva i arhiv njegove obitelji. Podataka o Bučićima u XVII i XVIII stoljeću ima i u arhivalijama hvarske obitelji Hektorović (u Zavodu za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku). Na njihovoj negdašnjoj kući iz XVII/XVIII stoljeća, u Starom Gradu (poslije kuća Machiedo), nalazi se kameni grb Bučića.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
BUČIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2990>.