BUČIĆ, Mihael

BUČIĆ, Mihael (Buchich, Bwchych, Mihalj), vjerski pisac (?, prije 1540 — ?, krajem XVI st.). O njegovu porijeklu ništa se zasigurno ne zna. Nije pouzdan ni podatak A. B. Krčelića da potječe iz plemićke obitelji iz Slavonije. Studije je završio oko 1560, bio župnik u Stenjevcu kraj Zagreba do 25. IV 1565, kada je u sukobu između Franje Tahija i Uršule Meknitzer- Hening napustio župu nakon što je Tahijev sin Baltazar s vojskom napao župni dvor. Sklonio se na posjed grofa Jurja Zrinskoga u Nedelišću. Od 1567. do 1571. vodi proces protiv Tahija pred kraljevskim stolom u Požunu. U reskriptu koji je 6. VIII 1567. u vezi s procesom poslao zagrebačkom kaptolu, i u jednoj ispravi s konca 1570, nadbiskup ostrogonski Nikola Olah, kraljev namjesnik za Ugarsku, Bučića naziva »župnikom inače u Stenjevcu, sada pak u Nedelišću«. U Nedelišću se B. priklonio kalvinizmu prije 1573. Prema svjedočanstvu Venancija Glavine, objavljenom dvije stotine godina potom (1771), B. je zastupao kalvinističko vjerovanje o transumpstancijaciji u euharistiji. O tome je vjerojatno između 6. II 1573. i 6. III 1574. objavio knjigu poznatu samo u latinskom nazivu: Contra realem praesentiam Corporis et Sanguinis Christi in sacramento Eucharistiae, za koju se ne zna gdje je tiskana. Da li je knjiga bila napisana hrvatskim ili latinskim jezikom, nije poznato, jer do sada nije pronađen ni jedan primjerak. Bio je svećenik bekinškog arhiđakonata bez župe kada je Juraj Drašković, zagrebački biskup, na sinodu od 8. III 1574. osudio njegovo naučavanje, odredio da se knjiga uništi, a njega isključio iz katoličke crkve. O tome je sinod obavijestio cara Maksimilijana, ali car nije ništa poduzeo protiv Bučića. Odluka je sinoda bila da se na hrvatskom izdaju knjige koje će pobijati Bučićevo učenje, ali o tome poslije nema podataka, osim ako se Postilla (Varaždin 1586) Antuna Vramca, koji je bio na sinodu, i knjiga Blaža Škrinjarića De agno paschali (Varaždin 1587) ne prihvate kao odgovor na Bučićevu knjigu. Području protukalvinističke djelatnosti pripada i knjiga pavlina Ivana Belostenca Deset propovijedi o Euharistiji (1672). Bučiću se pouzdano ne mogu pripisivati poslije spominjane knjige: Katekizam ili Kerštjanski navuk i Novi zakon, koje kao i Contra realem praesentiam... i dalje ostaju bibliografska zagonetka.