BUČINJELIĆ, Miho

BUČINJELIĆ, Miho (Bocignolo, Bocignolus, Bocinolo, Bučinčić, Bučinjolo, Michael), dubrovački senator (Dubrovnik, 1479 — ?, oko 1550). Otac mu je Marin, a majka Viktorina Gradić. U genealoškim tablama uz njegovo ime stoji »traditor et rebellus«. Kada je poslije 1526. Dubrovnik odbacio vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja i prestao plaćati danak, izbila je 1532. u Dubrovniku afera među vlastelom. Tada je senator B. optužen za veleizdaju i zatvoren zbog tajnog izvještavanja stranaca o političkim i vojnim prilikama u Turskoj, što je počeo činiti još polovicom 1524. godine. U srpnju 1529. senatori Dživo Pucić i Nikola Sorkočević predali su vladi nekoliko njegovih šifriranih pisama koja je preko Rijeke slao Ferdinandu I, pa je Senat sam pokrenuo istragu i zatražio od Bučinjelića objašnjenje šifara. Prema odluci Senata o zabrani obavještavanja stranaca o događajima u Turskoj kažnjen je, ali nije izgubio vlastelinska prava nego je mogao biti biran u sve državne službe. U travnju 1532. na tajnim sjednicama Senat je poveo novu istragu protiv Bučinjelića te ga 11. travnja osudio na godinu dana »morskog zatvora« i doživotni gubitak svih vlastelinskih prava, oduzevši mu pravo dopisivanja i napuštanja granica Republike. Ubrzo mu je zatvorska kazna ublažena. Kada je 10. svibnja francuski poslanik iz Venecije dostavio knezu i Malom vijeću izvještaj o njegovu djelovanju štetnom za Republiku, koji je pročitan na tajnoj sjednici 11. svibnja, Senat Karlu V i Ferdinandu I šalje poslanika Klementa Ranjinu, a potom se 21. lipnja Ferdinand I iz Regensburga pismeno obratio vladi. B. noću između 24. i 25. srpnja bježi iz zatvora i iz Republike, sklanja se u Bari, zatim u Veneciju, pa u zemlje Ferdinanda I, odakle s bratom Pavlom, koji mu se pridružio, uskoro započinje djelovanje protiv Dubrovačke Republike. Kralj ih je smjestio u Gradišku i opet poslao pismo u Dubrovnik, zauzimajući se za njih, što čini i Karlo V. Senat ponovno šalje poslanika fra Ambroza Ranjinu kralju i caru. Braća se početkom 1535. spremaju napasti Ston i predati ga Ferdinandu I. Zato ih dubrovačka vlada proglašava veleizdajnicima i raspisuje ucjene za njihove glave, konfiscira im svu imovinu, briše ih sa spiska vlastele, a sve muške potomke osuduje na progon. God. 1538, kada je stvorena Sveta liga, Bučinjelići imaju naoružane brodove i plijene dubrovačku robu u vrijednosti od 8000 dukata. Još 1541. tim su brodovima napadali dubrovačke trgovce, pa su Dubrovčani naoružali nekoliko svojih brodova koji će ih progoniti do Venecije. Uz to, B. s bratom obilazi strane zemlje i vladarske dvorove vođen »osjećajem odanosti prema onome tko je spreman zauzeti se i braniti slobodu od Turaka«. Zadnji put se spominju u patentu od 10. III 1549, kojim Dubrovnik objavljuje da su oba brata Bučinjelića osuđena na smrt i da će njihov ubojica biti nagrađen.