BUĆ, Stjepan

BUĆ, Stjepan, političar i publicist (Orašac kod Dubrovnika, 7. III 1888 — München, 8. IV 1975). Studij prava završio je u Zürichu gdje je 1917. doktorirao. Nakon završetka I svjetskog rata otvorio je odvjetničku kancelariju u Zagrebu. Kao istaknuti pripadnik HRSS bio je izabran zastupnikom dubrovačkog kotara na izborima 1923. te je postao članom Glavnog odbora HRSS, ali je nakon izbora 1925, na kojima je ponovo izabran na listi HRSS za kotar Sušak-Krk, iste godine izbačen zajedno s M. Došenom i S. Miklaužićem iz HSS zbog neslaganja s promjenom politike stranke i ulaskom S. Radića u vladu Kraljevine SHS, te prilazi Stranci prava (frankovci) na listi koje je 1927. ponovno izabran u parlament. Kraće vrijeme podržava tzv. Hrvatski blok što ga vodi A. Trumbić. God. 1938. nastoji pomiriti umjereno i ekstremno krilo frankovačke omladine. Početkom 1940. bio je tri mjeseca zatvoren a potom sudjeluje u osnivanju Hrvatske nacionalsocijalističke stranke te grupa nacionalsocijalista pod njegovim vodstvom upućuje 11. XI 1940. predstavku A. Hitleru da osnuje hrvatsku državu. Priredio je niz predavanja, koja je poslije publicirao kao brošure, redovito izazivajući komentare u novinama različitih političkih usmjerenja. U nacionalsocijalističkom duhu raspravljao je o gospodarskoj problematici; seljačkom pitanju, financijama (bankarstvo i valutni tečajevi), ekonomskom školstvu, trgovačkim komorama, ulozi Zagrebačkog zbora (sajma), tehnici ekonomske reklame i vinogradarstvu. Između dva rata surađivao je u sljedećim časopisima i novinama: Jutarnji list, Slobodni dom, Službeni vijesnik Zagrebačkog sajma uzoraka, Hrvat, La Fědération balcanique (Pariz), Nova Hrvatska; Republikanska sloboda, Privreda, Starčević, Hrvatsko pravo, Hrvatski zadrugar, Privredna smotra, Bankarstvo, Financije, Obzor, Hrvatski radiša, Zadrugar – koledar hrvatskih seljačkih zadruga, Danica, Hrvatska smotra, Ekonomist, Zagorski list, Hrvatski Zagorac, Nezavisnost. Od oko 1940. težište svog interesa usmjeruje na političko-povijesnu problematiku. Zajedno s K. Šegvićem zastupa gotsku teoriju o podrijetlu Hrvata. Za II svjetskog rata pristalica je pronjemačke politike. U kolovozu 1943. postaje članom odbora, pod vodstvom E. Bulata, za ponovno pripojenje Dalmacije NDH. Uputio je 22. X 1943. memorandum predsjedniku Vlade NDH N. Mandiću i pismo u ožujku 1944. s kritikom stanja u NDH. U svibnju 1945. napušta zemlju i odlazi u emigraciju gdje nastavlja propagandnu neprijateljsku djelatnost protiv Jugoslavije. — Kao novinar osnivač je ili sudjeluje u osnivanju te je urednik niza listova: Hrvatska domovina, 1924; Republikanska sloboda, 1925; Hrvatska privredna smotra, 1929; Grudobran, Hrvatska gruda, Hrvatska njiva, Hrvatska zemlja, Orač, 1936; Sijač, 1937; Nezavisnost, 1938.