BUĆA, Joakim Dominko

BUĆA, Joakim Dominko (Dominik), (Dubrovnik, 4. VIII 1674 — Dubrovnik, 9. V 1742). Otac Marin i brat Nikola istakli se u dubrovačkoj diplomaciji. Vrlo rano aktivan u službi Republike (pisar carinarnice). Primljen u Veliko vijeće 1692. Od tada do zaređenja obavljao brojne dužnosti u gradu i na teritorijima: državni odvjetnik (1692–93), knez Slanog (1693–94), kaštelan tvrđave Korune u Malom Stonu (1694), knez Župe Dubrovačke (1696–97), kapetan Janjine i Trstenice (područje Orebića, 1700), službenik za više državne obzire (1705) i dr. God. 1711. stupio je u franjevački red; u dubrovačkoj provinciji bio je gvardijan na Lopudu (1713) i u Dubrovniku (1717, 1727), tajnik, sakristan i višekratno definitor – savjetnik provincijala. U Knjižnici Male braće u Dubrovniku čuva se njegov rukopis prepisivalačkog obilježja, kojeg je M. Brlek nazvao Pribilješke. Sadrži prijepise iz nekih povijesnih djela, nešto teksta religioznog i crkvenog sadržaja i četiri pjesmotvora iz književnosti tadašnjega Dubrovnika (P. Kanavelić i tri lirske pjesme). U Historijskom arhivu u Dubrovniku čuvaju se dva njegova pisma iz Cavtata iz 1709, kad je bio predstavnik dubrovačke vlasti.