BUĆA, Vicko

BUĆA, Vicko (Vincentius, Vincenzo, Vićentije Buchia, Bucchia), teološki pisac i propovjednik (Kotor, 1475 — Kotor 1550). God. 1493. ušao je u Kotoru u Dominikanski red. Na generalnom studiju Reda u Zadru pohađao je filozofiju te dio studija teologije, koji je 1505. nastavio u Bologni, gdje je 1507. položio bakalaureatski ispit, a 9. X 1508. i doktorirao. U dominikanskoj provinciji Dalmaciji bio je provincijal (1510–25. i 1536–40), zamjenik provincijala i starješina samostana. Isticao se kao propovjednik. Umro je, kako piše V. M. Babić, kao prior kotorskog samostana Sv. Nikole. Napisao je više djela crkvenopravnog i egzegetskog sadržaja, među kojima se spominju samo neka: Expositio super epistolas Pauli, Expositio super Cantica Canticorum, Sermones quadragesimales i Sermones de sanctis. General Dominikanskog reda odobrio je 28. I 1534. tiskanje nekih njegovih, zasad nepoznatih, djela. Više starijih pisaca (A. Gučetić, A. Horányi i dr.) spominju njegovo djelo Liber consiliorum (također i s naslovom Opus de conciliis) prema spisima Dominikanskog reda iz 1542; I. Kukuljević Sakcinski naveo je da je djelo bilo tiskano, što poslije ponavlja i više drugih pisaca. Njegove poslanice bratu Dominiku i mrkanjsko-trebinjskom biskupu Augustinu Nalješkoviću (Natalisu, Nalisu) objavljene su u Dominikovim tiskanim djelima (1531, 1545), a poslanica Klementu Ranjini u Ranjininu djelu Quodlibet declamatorium (Venecija 1541, 7–8). Brat mu Dominik ističe u poslanici koju mu je uputio (objavljena u Dominikovu djelu tiskanom 1537) da ga je B. poticao na pisanje i pregledavao njegova djela. J. Kavanjin posvetio mu je više stihova u Bogatstvu i uboštvu.