BUDISAVLJEVIĆ, Bude

BUDISAVLJEVIĆ, Bude, književnik i publicist (Bjelopolje kod Korenice, danas Titove Korenice, 29. VII 1843 — Zagreb, 22. I 1919). Pripadao je plemićkoj obitelji s pridjevkom Prijedorski. Osnovnu školu i sedam razreda gimnazije završio je u Senju, osmi razred i maturu u Rijeci (1860). U Beču je polazio krajiški upravni tečaj (1861–63). Imenovan je poručnikom 3. graničarske pukovnije u Ogulinu (1863), zatim premješten u Oštarije, Primišlje i Berek, a 1870. u Zagreb u upravni odjel generalkomande. God. 1871. privremeni je veliki bilježnik u Bjelovarskoj županiji, zatim je premješten u Vinkovce (1872) i Ogulin (1873). God. 1875. imenovan je podžupanom u Rumi, 1881. velikim županom u Požegi, 1884. velikim županom Bjelovarsko-križevačke županije, 1889. velikim županom Ličko-krbavske županije u Gospiću, a 1901. velikim županom u Zagrebu. Umirovljen je 1905. Bio je više puta zastupnik na Srpskomu narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima. Za člana književnog odjela Matice srpske izabran je 1894. Odlikovan je viteškim križom Franje Josipa (1872) i austrijskim redom Leopolda (1889). — Prvi put javio se člankom Bečki »Kamerad« o hrvatskoj Krajini u Pozoru (1863). Prvu pripovijetku Petar Gavran mrke sreće objavio je u Viencu (1869). Pripovijetkama, zapisima o suvremenicima, člancima o planinarstvu i medicini javljao se sve do smrti (Obzor, Vienac, Narodne novine, Liječnički vjesnik, Brankovo kolo, Letopis Matice srpske, Srbobran, Nada, Savremenik i dr.). Potpisivao se Milutinov, Stari Graničar, Jefta R...., Prijedorski pl. Bude, B. plemeniti B. U knjizi Iz mojih uspomena objavio je zapažanja o književnim i kulturnim radnicima svoga doba (I. Perkovac, F. Kurelac, A. Šenoa, I. Trnski, J. Jovanović Zmaj). Priredio je i izdao Književno cvijeće Lavoslava Vukelića (Zagreb 1882) te o njemu napisao oveću studiju. Neke su mu pripovijetke prevedene na njemački, a sam je prevodio prozu i članke s ruskog. U rukopisu je ostavio autobiografski spis Pomenci iz moga života. Korespondencija se čuva u Arhivu JAZU. Njegovim nastojanjem osnovano je Hrvatsko planinarsko društvo u Zagrebu (1874), prva organizacija te vrste na jugoistoku Evrope. — Utemeljitelj je tzv. ličke proze i nastavljač hajdučko-turske motivike. Njegove su pripovijetke nastale pod utjecajem narodnog pripovjedača, ponekad s elementima humora i fantastike narodnog praznovjerja. Kao jedan od učenika F. Kurelca oslanjao se, poglavito na početku, na jezikoslovne osobitosti Riječke filološke škole. J. Čelar smatra ga izrazitim regionalnim piscem koji se ograničio na »fotografiranje tipičnog života Like«.