BUDISLAVIĆ, Ivan

traži dalje ...

BUDISLAVIĆ, Ivan, drvorezbar (Trogir, poznat od 1438. do 1472). U bilježničkim spisima Trogira iz 1438. spominje se najprije kao stanovnik, a zatim kao trogirski građanin i vlasnik radionice. I u Splitu je posjedovao neke nekretnine, a 1445. primio je na sedmogodišnje naukovanje Marina, sina Dujma Gostinovića. Čini se da je u šestom desetljeću boravio u Veneciji, jer mu se u našim krajevima izgubio trag. Pojavivši se ponovno u Trogiru 1468–69, zakupljivao je vinograde i kupovao zemlje u okolici, a 1472. svjedočio na sudu i ovlastio svojeg prokuratara da primi navac od drvodjelca Ivana Pripkovića. S Nikolom Firentincem bio je jamac trogirskom klesaru Ivanu Cvjetkovu pri trgovini s Ivanom Dobrostićem, pustinjakom s otočića Fumije. — God. 1439. obvezao se izdjelati korska sjedala od orahavine u svetištu trogirske katedrale. Sljedeće god. izradio je dva krila tih sjedala, složenih u dva reda, s bogato ornamentiranim pregradama i naslonima, od kojih stražnji nose baldahinsko krunište. Pripadaju tzv. ćelijskom tipu istovrsnih ostvarenja uobičajenih na našoj obali u razdoblju kasne gotike (Zadar, Rab, Poreč itd.). B. je asobito živo oblikovao njihov geometrijski i biljni ornament sa sitnim figuralnim umecima. Sitnoplastička razrada organski je vezana sa svrsishodnom kompozicijom monumentalnoga crkvenog namještaja, a slikovitost cjeline upotpunjuju višebojne oslikane površine. Većina uresnih motiva preuzeta je iz starijeg klesarstva u kamenu. Tehnika rezbarenja u mekanom drvu odredila je specifičnu usitnjenost obradbe, pa je na taj način naglašena dekorativnost veoma raznolikih uresa. Budislavićevo je djelo u Trogiru svakako starije od sličnih ostvarenja u Veneciji, pa je stoga još veće njegovo znaćenje. Budislaviću se pripisuje izradba četiriju bočnih strana sjedala s likovima lavova u propnju, što su dodane romaničkim naslonima u koru splitske katedrale. U njegovoj su radionici najvjerojatnije izrađene jednostavnije karske klupe koje se nalaze u dominikanskoj crkvi na Čiovu nedaleko od Trogira. — U Budislavićevoj ličnosti i djelu hrvatsko drvorezbarstvo kasnogotičkog stila XV st. imala je svoga zaslužnag prvaka koji je uspješno izrazia suvremeni ukus naše domaće sredine, znatno obilježio razvoj drvorezbarstva u Dalmaciji i utjecao na rad suvremenika i kasnijih generacija u srednjoj Dalmaciji, a možda i drugdje.

LIT.: Lj. Karaman: Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijek. Zagreb 1933, 147. — C. Fisković: Opis trogirske katedrale iz XVIII stoljeća. Split 1940, 8, 48, 63. — Isti: Drvena gotička skulptura u Trogiru. Rad HAZU, 1942, 275, str. 107–117. — Isti: Umjetnički obrt XV–XVI. stoljeća u Splitu. Marulićev zbornik. Zagreb 1950, 149. — I. Fisković: Gotička kultura Trogira. Mogućnosti, 27(1980) 10/11, str. 1061.
 
Igor Fisković (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BUDISLAVIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3055>.