Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BUNIĆ, Ivan Sarov ml. (Bona, Bunić Vučić, Vučićević), pjesnik i prevodilac (Dubrovnik, 18. XII 1664 — Dubrovnik, 11. XI 1712). Sin pjesnika Sara. Polazio je dubrovačku Isusovačku gimnaziju (Collegium Ragusinum), gdje mu je nastavnik bio G. B. Tolomei, podučavajući ga posebno u pjesništvu i govorništvu. Ne zna se gdje je nastavio nauke, ali je dobro poznavao oba prava. Nekoliko je puta bio u Veneciji (1685–90), i s ocem u diplomatskoj misiji (1692–94), a poslije je taj posao obavljao i sam te se u istom gradu bavio i trgovinom (u dubrovačkom Historijskom arhivu čuvaju se njegova trgovačka pisma i službeni izvještaji od 1694. do 1697). God. 1705. zastupao je interese Republike kod francuskog i španjolskog poslanika u Veneciji povodom neprijateljskih postupaka Francuske prema dubrovačkim brodovima za rata oko španjolske baštine. Tri je puta bio biran za kneza Republike, a 1710. posebno se kao pravnik istaknuo u parnici koju je za dubrovačke dominikance vodio protiv nadbiskupa Andrije de Robertisa (njegova obrana na talijanskom jeziku pod naslovom Scrittura canonico-legale... in difesa di PP. di S. Domenico contro l’arcivescovo di Ragusa Andrea de Robertis čitala se u talijanskim učenim krugovima; M. Deanović). Bio je aktivan član Akademije ispraznih, pa je njegovu smrt popratio Vice Petrović epigramom i latinskim govorom, a Bernardin Ricciardi epigramom. Pokopan je u dominikanskoj crkvi. — Kao potomak obitelji koja je dala više pjesnika B. se rano počeo baviti knjigom i stihotvorstvom. Razumio se u glazbu, pjevanje i ples, a često je sudjelovao u radu amaterskih družina. Tako je 5. II 1682. u Orsanu organizirao prikazivanje tragikomedije Vučistrah P. Kanavelića, iduće godine nekakvu muzičku »akademiju«, a 1687. Malo ga je vijeće zadužilo da, s još dva plemića, kao »ofičal« brine o javnim priredbama povodom krunidbe nadvojvode Josipa Habsburškog za ugarsko-hrvatskog kralja. B. je prevodio s francuskoga, talijanskog i latinskog jezika, a posebno se, uz nekoliko drugih Dubrovčana, suvremenika (Josip Betondić, Petar Kanavelić, Petar Bošković) istaknuo kao jedan od prvih prevoditelja i adaptatora Moliereovih komedija u Dubrovniku. Ne zna se, međutim, koje je komedije B. preveo, pa tako i F. M. Appendini samo navodi da je ostavio »varie commedie francesi tradotte in illirico«. U okviru Akademije ispraznih bio je jedan od članova odbora za izradu latinsko-talijansko-hrvatskog rječnika i gramatike, ali se ni u tome ne zna točan udio njegova posla. Od književnog rada sačuvan mu je samo prepjev Marcijalova epigrama Si quando leporem mittis mihi... u dvije osmeračke strofe i opskurnog soneta Della passione di Christo (sačuvano u više prijepisa u Zagrebu i Dubrovniku). Dio njegova dopisivanja s Đurom Matijaševićem čuva se u Knjižnici Male braće u Dubrovniku. Izgubljena je njegova parafraza pedesetog psalma Miserere, koju je jako hvalio S. M. Crijević.

LIT.: S. Slade: Fasti literario-ragusini. Venetiis 1767, 52. — A. Horanyi: Nova memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum, 1. Pestini 1792. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Ragusa 1803, 237. — N. Gjivanović: Nešto građe za povijest glazbene umjetnosti u starom Dubrovniku. Prava Crvena Hrvatska; 2(1906) 54, str. 1. — T. Matić: Molièrove komedije u Dubrovniku. Rad JAZU; 1906, 166, str. 81–85, 89. — M. Deanović: Odrazi talijanske akademije »degli Arcadi« preko Jadrana. Rad JAZU, 1934, 250, str. 2–4. — F. Fancev: Naučna istraživanja starije hrvatske književnosti g. 1933. i 1934. Ljetopis JAZU, 1935, 47, str. 117. — J. Radonić: Dubrovačka akta i povelje, IV/2–V. Beograd 1942–1951. — M. Pantić: Arhivske vesti o dubrovačkom pozorištu druge polovine XVII veka. Zbornik radova Instituta za proučavanje književnosti SAN, 1952, 2, str. 44–49. — M. Deanović: Le théâtre de Moliere a Raguse au XVIIIe siècle. Revue de littérature comparée (Paris), 28(1954) 1, str. 10. — Isti: Predgovor (u: Dubrovačke preradbe Moliereovih komedija, 1. Stari pisci hrvatski, 36. Zagreb 1972, 9). — S. M. Crijević: Bibliotheca ragusina, 2/3. Zagreb 1977, 221–222. — S. P. Novak: O tri dubrovačke tragikomedije. Prilog razumijevanju hrvatske drame nakon Junija Palmotića. Scena, 13(1977) II/4, str. 14–15. — Isti: Vučistrah i dubrovačka tragikomedija. Split 1979, 28, 180. — Z. Bojović: Barokni pesnik Petar Kanavelović. Beograd 1980. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 2. Zagreb 1980, 199–200.
 
Nikica Kolumbić (1989)