BUNIĆ, Saro

BUNIĆ, Saro (Bona, Bunić Vučić, Vučićević), pjesnik i državnik (Dubrovnik, 1632 — Dubrovnik, 7. III 1721). Bio je sin pjesnika Ivana B. Vučića i stariji brat pjesnika i diplomata Nikole. Obrazovao se u dubrovačkoj gimnaziji. God. 1652. postaje član Velikog vijeća, čime započinje njegova služba u upravi Republike, u kojoj je napredovao do najviših funkcija. Dvadeset i osam puta bio je biran za kneza, a dugo godina bio je član Senata i Malog vijeća. Početkom 1660. vjenčao se vladikom Pavlom Gundulić. Neko je vrijeme, 1692–94. boravio u Veneciji u diplomatskoj misiji zajedno sa sinom Ivanom (službena pisma čuvaju se u dubrovačkom Historijskom arhivu). B. je bio član Akademije »Ispraznijeh«, a održavao je kontakte s mnogim piscima i učenim ljudima pa je tako značajnu pomoć pružio Filippu Riceputiju pri radu na njegovu djelu Illyricum sacrum (o tome su sačuvana pisma u rukopisu Zibaldone I. Dubrovčanina I. M. Matijaševića). Imao je veliku knjižnicu, za koju je oporukom predvidio plaću za dva svećenika knjižničara. Čini se da je upravo on zajedno s bratom Nikolom sastavio popis zakona Dubrovačke Republike. Suvremenici su ga cijenili posvećujući mu nerijetko i svoja djela (npr. B. L. Ricciardi Pjesni razlike, P. Kanavelić Muku Isukrstovu 1678, B. Bettera prijevod Razmišljanja Svetoga Agustina i dr.). — Od ljubavnih pjesama poznata je Bunićeva Pjesanca gospođi Pavli, svojoj vjerenici, zatim erotsko-pastoralne pjesme Dubravko, lovac ulovljen i Bijaše Rakle lijepa i mila. Češće je pisao prigodnice, ponajviše u povodu vjenčanja svojih rođaka ili odlaska plemićkih djevojaka u samostan (Vrhu zaručenja svjetovna, Vrhu zaručenja duhovna). Napisao je i talijansku prigodnicu u smrt dramatičara Džona Palmotića. Dobar dio njegovih pjesama religioznog je karaktera. Takve su Pjesni duhovne (prepjevi psalama, crkvenih himni i molitava), Šikanje B. D. Marije svomu sinku Jezusu i dr. Nekoliko sastavaka posvetio je svetoj Ruži, dominikanki iz Lime. Tako je 1671. napisao prozni Život zamjerni i smart pridraga svete djevice Ruse od svete Marije, dumnice od trećega reda svetoga ćaćka Dominika, rođene u gradu od Lime u Americi, izgovoren u jezik slovinski iz oficija od poštovanijeh otaca od istoga reda, od jednoga veoma nje devota sluge. Sastavio je i 13 pjesama u njezinu slavu (Ćudoredne i svete pjesni u pohvalu sv. Ruse Limane i sv. Katarine djevice i mučenice) te odužu epsku pjesmu Sveta Rusa od novoga svijeta. Neke od njegovih stihovanih molitava bile su vrlo popularne u crkvama i ženskim samostanima. Za života, međutim, objavljena mu je samo jedna molitva i to u Veneciji 1689. u knjizi dubrovačkog dominikanca I. Aqvilina Ofičice blažene djevice Marije... Mnogi njegovi tekstovi čuvaju se u više rukopisa u Knjižnici Male braće u Dubrovniku, tamošnjem Historijskom arhivu i nešto u Arhivu JAZU u Zagrebu. Dvije mu je pjesme objavio S. Skurla (Dubrovnik. Zabavnik štionice dubrovačke, 1876, 241–242 i 249–250), a još je 1918. nekoliko njegovih pjesama objavio M. Rešetar među bezimenim pjesmama koje bi mogle biti Ignjata Đurđevića (Djela Injacija Džordži. Stari pisci hrvatski, 24. Zagreb 1918, str. 364–366).