BUŠIĆ

BUŠIĆ, obitelj u nekadašnjoj Zagrebačkoj županiji, gdje su od XV st. zabilježeni i u oblicima Busich, Bwsich, Bwssich, Bwsycz. Prema obiteljskoj predaji, 1580. dobili su ugarsko-hrvatsko plemstvo i grb. U drugoj pol. XV st. zabilježeni su među plemićima u Kurilovcu i Mraclinu, a Martin, službenik Petra Erdődyja imao je potkraj XVI i početkom XVII st. posjed Rwchya (danas selo Ruča kod Velike Gorice; u XIX st. Bušići imaju u istom kraju posjed Orle) i kuriju u današnjem Črešnjevcu kod Tuhlja. I Franjo je živio u Varaždinskoj županiji; prema njegovu pečatu poznat je grb obitelji. Žigmund je u Zagrebačkoj županiji bio plemićki sudac (1736–43), bilježnik (oko 1743; istodobno i u Križevačkoj županiji) i podžupan (1745–53); 1751. jedan je od hrvatskih zastupnika na zasjedanju Ugarsko-hrvatskog sabora u Požunu (Bratislava). Baltazar je 1749. bio major i podzapovjednik u Kostajnici, a 1750. imenovan je potpukovnikom i zapovjednikom u Zrinju (danas Zrin kod Dvora na Uni). Tadija je od 1763. podbilježnik Križevačke županije, a Baltazar 1780. bilježnik Zagrebačke županije, »causarum advocatus« i prisjednik magistrata u Zagrebu te 1781–90. protonotar kraljevstva. Njegov brat Ljudevit bio je oko 1797. u arhivskoj službi u Zagrebu. Mirko (Imbro), oko 1838. veliki bilježnik, a 1843. podsudac Zagrebačke županije, mađaron, zapovijedao je jednom turopoljskom četom za nereda u Zagrebu pred skupštinom Zagrebačke županije 9. XII 1843 (zbog toga odgođena), a u siječnju 1844. bio je član izaslanstva koje su mađaroni u povodu tih događaja poslali palatinu u Požun i kralju u Beč. U ilirskom pamfletu iz tog vremena Gluboko zdihavanje žalostnih Turopoljcev na vekovitu spomenu (objavljeno u: Dnevnik Dragutina Rakovca. Zagreb 1922, 56), anonimni pisac narugao se i Mirku. Šezdesetih godina XIX st. on je podžupan Zagrebačke županije. Pisao je i prigodnice (Pozor, 1882, 126). Njegov sin, pravnik Otmar (1849–1895), upravitelj Modruško-riječke županije 1894, isticao se u društvenom i kulturnom radu. Bio je tajnik Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo u Zagrebu, suosnivač i tajnik Hrvatskoga pjevačkog društva Vila u Varaždinu (1875), suosnivač Hrvatskoga pjevačkog društva Klek u Ogulinu, predsjednik i osnivač diletantske kazališne družine Narodne čitaonice u Križevcima, pokretač djelovanja Narodne čitaonice u Vrbovskom i lista Rodoljub (1895) u Ogulinu. Napisao je nekoliko balada, rodoljubnih i ljubavnih pjesama sentimentalna ugodaja u Bosiljku (1865–66, 1866–67), Danici ilirskoj (1866) i dr. Autor je i filozofsko-moralističke rasprave Nazort Silvija Pelika (Pučki prijatelj, 1875, 32). Imao je brata Tomislava, koji je potkraj XIX st. bio načelnik i mjesni sudac u Crikvenici te oko 1897. predsjedtlik tamošnje podružnice Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva. Arhiv obitelji pohranjen je u Historijskom arhivu u Zagrebu. — Nije poznato jesu li u srodstvu s Bušićima nastanjenim oko 1841. u okolici Križevaca (Bojnikovec, Lemeš Križevački).