BUŽAN, Joso

traži dalje ...

BUŽAN, Joso, slikar (Sisak, 21. XI 1873 — Zagreb, 1. VIII 1936). Gimnaziju pohađao u Senju, slikarski odjel Obrtne škole u Zagrebu. Školovanje nastavlja privatno 1894. kod prof. Streblea u Beču, gdje boravi oko tri godine. Kao rani Bužanovi radovi spominju se sličice na pompejanskim zidnim dekoracijama koje su, prema zamisli I. Kršnjavog, izvedene u vestibulu palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (1891/92). U Vinkovcima djeluje od 1898, radi portrete (Portret župana Đurkovića) i prve žanr-slike (Seljaci kod kuće, Kod đerma) te 1900. priređuje samostalnu izložbu u dvorani čitaonice. Zauzimanjem prijateljâ dobiva narudžbe za izradbu portreta koje su mu u Zagrebu povjerile JAZU i Matica hrvatska, a zatim i potporu za studijsko putovanje po Italiji. Nakon boravka u Rimu, Berlinu i Münchenu (osam mjeseci radi kod A. Ažbea) vraća se u Zagreb gdje ostaje do kraja života. — Radio je slike u ulju i akvarelu, crteže ugljenom i kredom, tonske skice u ulju. Bavio se i fotografiranjem. Njegova sklonost likovnoj tematici iz seljačkog života zamjećuje se na izložbi 1903. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Slikao je folklorne motive iz svih naših krajeva, najčešće iz Slavonije, Posavine, Pokuplja i zagrebačke okolice: Djed i unuk, Stari seljački par, Seoski momak, Kopači, Prelja, Naš kumek, Seljaci iza mise, Kolo, Posvatovci, Sajam, Seljanka s volovima, Turopoljka, Na paši, Šestinske pralje, Seoski krajolik i dr. Portretirao je mnoge istaknute suvremenike: Đuru Arnolda, Vjekoslava Klaića, Natka Nodila, mrtvog biskupa Strossmayera (1905), Ivana Rendića (1905, oko 1920), Ivana Trnskog, Marka Crljena (1912), Josipa Kosora, Stjepana Radića (1928) i dr. Samostalno je izlagao u Zagrebu 1894, 1903, 1905, 1914, 1916, 1917, 1921–24, 1925 (s M. Đurićem i R. Marčićem), 1926, 1929–31, 1934, 1935, 1974 (posmrtno iz fundusa Moderne galerije), Vinkovcima 1900, Samoboru 1919, Bjelovaru 1928. Sudjelovao je na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu: izložbe Hrvatskog društva umjetnosti, društva »Lada«, izložba Pola vijeka hrvatske umjetnosti (1938/39) i dr. — B. pripada generaciji zagrebačkih slikara koji su pod utjecajem V. Bukovca prihvatili svjetliju paletu i življe boje. U njegovu slikarstvu ističu se bijela i crvena boja kao boje narodne nošnje, odn. narodnog veza, a u igri svjetla – ladanjska idila. Sklon je idealizaciji, dekorativnosti, anegdoti i humoru (Vračara, Ja sam ciganka, Cigani kod telefona) te općenito folklornom šarenilu. Naglašavanje literarnog sadržaja ponekad ga dovodi do karikature. Najbolja djela ostvaruje u slikama realističkog izraza i portretnih karakteristika (Autoportret sa suprugom, Starica iz Šestina, Pod jesen života, Pijanac) te pejzažima. Pejzaž nije odvajao od folklornih sadržaja. Pristupačan publici dopadljivom tematikom pučkih prizora i likova, koje je slikao bez većih težnji, ali s izrazom sugestivna životnog optimizma, Bužan je bio veoma popularan slikar u prvim desetljećima XX stoljeća. Dio njegova opusa, u tematici folklorizma, ima kulturno-povijesno i dokumentarno značenje.

LIT.: M. Dežman: Izložba J. Bužana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Vienac, 35(1903)5, str. 163–164. — V. Lunaček: Izložba u Umjetničkom paviljonu. Prosvjeta (Zagreb), 11(1903) 6, str. 172–182. — I. Kršnjavi: Popratno slovo. Kolo hrvatskih umjetnika, 1(1906) str. 1–4. — O. Iveković: (Uvodna riječ albumu Kolo hrvatskih umjetnika, Zagreb). Ibid., 2(1907) str. 1. — A. G. Matoš (A. G. M.): Joso Bužan. Savremenik, 5(1910) 3, str. 205–207. — Z. Kveder: Bužanova izložba u salonu Ullrich. Novosti, 10(1916) 48, str. 2–3. — V. Lanaček: Izložba slika Jose Bužana. Obzor, 58(1917) 321, str. 2. — A. B. Šimić: Naš impresionizam. Kovačević, Crnčić, Bužan, Uzorinac, Krušlin. Vijavica, 1(1917–18) 2, str. 2–3. — A. Jiroušek: Joso Bužan. Vijenac, 1(1923) I/2, str. 37–38. — M. Nehajev (Nv.): Izložba Jose Bužana. Jutarnji list, 13(1924) 4627, str. 4. — M. Marjanović (M.): Naši umjetnici u Americi. Umjetnost, 9(1927) 1, str. 5–6. — J. Miše (Rome): Portreti Stjepana Radića. Književnik, 2(1929) 1, str. 33. — A. Padovan: Slikari našega sela. Selo i grad, 2(1930) str. 112–119. — H. Petris: Šesdeseta godišnjica Jože Bužana. 15 dana, 4(1934) 1, str. 3–4. — V. Kušan: Joso Bužan (1873–1936). Hrvatska revija, 9(1936) 11, str. 600–602. — M. Šeper (M. Keglević): Joso Bužan. Hrvatska smotra, 4(1936) 9/10, str. 361–362. — V. Kušan: Ars et Artifex. Zagreb 1941, 105. — Lj. Babić: Umjetnost kod Hrvata. Zagreb 1943. — M. Peić: Joso Bužan (u: Hrvatski slikari i kipari. Slavonija. Srijem. Osijek 1969, 185–188). — Isti: Tradicija bez folklora. Vjesnik, 34(1973) 28. XI–1. XII, str. 11. V. Maleković: Ladanjska romantika i kistovne alegorije. Ibid., 35(1974) 2–3. VI, str. 13. — Z. Rus: Joso Bužan (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1974. — Potpuniju lit. do 1941. vidi u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ-a, 12. Zagreb 1977.
 
Mirjana Petričević (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BUŽAN, Joso. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3286>.