CARIĆ, Jakov

CARIĆ, Jakov, filolog i književnik (Svirče na Hvaru, 25. III 1881 — Dubrovnik, 9. VII 1947). Diplomirao je slavistiku i klasičnu filologiju. Kao srednjoškolski profesor radio je u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu. Umirovljen je 1932. — U VI programu Velike državne gimnazije u Zadru 1906–07. objavio je zapažen rad Nešto o hrvatskom akcentu, u kojemu raspravlja o čakavsko-štokavskoj akcentuaciji. Govorima i narječjima materinskoga jezika još se jednom, na popularan način, u formi razgovora, javio napisom Naš jezik (Sloga, 1920). U zadarskom Narodnom listu 1905. tiskana mu je rasprava Silvije Strahimir Kranjčević, a u Programu Velike gimnazije u Dubrovniku 1910–11. usporedbena rasprava Preradović i Kranjčević, koja je u Crvenoj Hrvatskoj 1911. meritorno ocijenjena kao subjektivna i sentimentalna. Javlja se i političkim napisima u kojima izražava južnoslavensku i sveslavensku orijentaciju (Narodni list, 1908); takav je i 1913. u vlastitoj nakladi objavljen dopunjeni govor održan u Dubrovniku Hrvati i Srbi, u kojemu određuje globalni jezično-književni i politički odnos Hrvata i Srba definirajući ih kao dvije državnosti i političke narodnosti jednoga naroda po krvi i jeziku. Prigodnim pjesmama, pretežno sonetima, pjesmama u prozi i ostalim proznim sastavcima surađuje povremeno od 1908. do 1940. u Narodnom listu, Crvenoj Hrvatskoj, Slovanu, Književnim novostima, Narodnoj svijesti, Hrvatskoj reviji, Novom dobu, Pučkoj prosvjeti, Danici, Novom beharu, Novoj Zori, Domu i svijetu i dr. U povodu balkanskih ratova objavio je zbirku od dvadesetak pjesama Kosovke, a nakon atentata na kralja Aleksandra vijenac od dvadeset soneta Mrtvome Kralju. Ni tematski (najčešće u povodu različitih smrtnih te kulturnih i političkih događaja) ni izrazom ne uzdižu se iznad stereotipnih prigodnih stihova, ali je pjesnički doživljena njegova socijalna težačka pjesma Niko u kopatvi (Hrvatska revija, 1933, 9), pisana živom zavičajnom čakavštinom. Neobjavljene zbirke S moje čakavske lire i Pod barjakom sv. Vlaha čuvaju se, zajedno s ostalom ostavštinom, u arhivu dra Nike Dubokovića Nadalinija u Jelsi na Hvaru.