CARRARA, Šimun

traži dalje ...

CARRARA, Šimun (Simeone), kipar, drvorezbar i ebanist (Split, 1864 — Split, 1933). Potječe iz trogirsko-splitske obitelji. Sin Nikole, drvorezbara, u čijoj je radionici pokućstva dobio prve pouke. Diplomirao kiparstvo i arhitekturu na Accademia di Belle Arti u Milanu 1889. Živio je u Splitu i u Spliskoj na Braču. — Bavio se rezbarenjem likova i ukrasa u drvu, prvenstveno za pokućstvo, punom skulpturom u kamenu i sitnom skulpturom u bjelokosti i sedefu. Osobito je bio poznat po radovima u bjelokosti. Istaknutija su mu djela, u kamenu: nadgrobni spomenik Nikolića (Split), poprsja oca i majke i Rad (Gorizia/Gorica, kod obitelji C.), Sv. Kuzma i Damjan (Brač, župna crkva u Dračevici); u drvu: Bogorodica (Spliska, župna crkva), Sv. Augustin Kažotić (Seget, župna crkva), raspelo (Split, crkva Sv. Križa); u bjelokosti reljefni portret G. Verdija (Split, Galerija umjetnina), lovački rog, škrinjica s reljefima, Sv. Jeronim, reljefni portreti F. Liszta, L. van Beethovena, L. N. Tolstoja (sve: Gorizia/Gorica, kod obitelji C.). C. je izlagao u izlozima splitskih i zadarskih trgovina te 1891. na Gospodarsko-šumarskoj jubilarnoj izložbi u Zagrebu (nagrađen diplomom za kiparska djela) i 1905. u Arheološkom muzeju u Splitu (veći broj radova od bjelokosti). Restaurirao je stare drvene skulpture i crkveno pokućstvo (strop i orgulje dominikanske crkve u Trogiru). — Kao kipar djelovao je u okvirima akademskog realizma a kao drvorezbar i ebanist pokazivao je izuzetno obrtničko umijeće. Njegovi radovi te vrste ubrajaju se među najbolje u našoj primijenjenoj umjetnosti na prijelazu iz XIX u XX st.

 
LIT.: Artista. Narod, 5(1888), 7. VIII, str. 2. — D. Kečkemet i K. Prijatelj: Dva dalmatinska umjetnika prošlog stoljeća. Split 1958, 3–21.
 
Duško Kečkemet (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CARRARA, Šimun. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3403>.