CELESTIN, Fran

CELESTIN, Fran, pisac i književni kritik (Klenik kod Vača, 13. XI 1843 — Zagreb, 30. X 1895). Gimnaziju pohađao u Ljubljani 1857–65, slavistiku i klasičnu filologiju studirao u Beču 1865–69. God. 1869. bio na usavršavanju u Sankt-Peterburgu i Moskvi. Kao gimnazijski profesor u Vladimiru i Harkovu skupljao je građu za kulturno-političku, društveno-privrednu i administrativno-pravnu monografiju o Rusiji. Zbog neslaganja s mentorom, prekinuo započeti znanstveni rad i 1873. vratio se u Beč. U razdoblju 1876–92. gimnazijski je profesor u Zagrebu, a usporedo od 1878. lektor ruskog i drugih slavenskih jezika na zagrebačkom Sveučilištu. Šk. god. 1880/81. počeo je predavati slovenski jezik i književnost i time započeo povijest slovenistike na zagrebačkomu Filozofskom fakultetu. — Prvi je njegov objavljeni rad Nekaj o važnosti pesništva v obče, in posebno slovenskega za našo mladino (Učiteljski tovariš, 1864). S J. Jurčičem i F. Marnom izdao je almanah Slovenska vila (1865) te u njemu objelodanio svoje Pesmi i pripovijetku Oskrbnik Lebeškega gradu. Objavio je novele Mala Furlanka i Gostinja (Slovenski glasnik, 1867–68), uspomene Iz spominov na staro mater (Slovenske večernice, 1867) i komediju Roza, koja je prikazana u Ljubljanskom gledališču 1871. U Zvonu (1870) objavio je Pisma iz Rusije, a poslije na tu temu i knjigu Russland seit Aufhebung der Leibeigenschaft. U eseju Naše obzorje (Lubljanski zvon, 1883) obrazložio je svoje realističke književnokritičke stavove. U Slovenskom glasniku (1868) i Cvetniku (1865–67) prevodio je s češkog, ukrajinskog, poljskog i starogrčkog. U Slovanskom svetu (1891, 1893–95) objavio je pripovijetku Veselo življenje i prevodio s ruskog tekstove M. J. Ljermontova; a na ruski stihove F. Levstika, J. Stritara, S. Gregorčiča i I. Trnskoga. U Slovenskom glasniku napisao je više publicističkih radova o kulturnom i književnom životu u Hrvata, Čeha, Bugara, Poljaka, Rusa i Slovaka. Publicističke, kritičke i književnopovijesne studije o F. M. Dostojevskom, N. V. Gogolju, A. S. Puškinu, Ljermontovu, V. G. Bjelinskom i dr. te više rasprava o F. Prešernu, Stritaru, J. Vošnjaku i A. Mahniču objavio je u Slovenskom narodu (1868–72, 1876–79, 1893), Viencu (1877, 1881, 1883–84, 1893), Ljubljanskom zvonu (1883, 1886, 1889), Slovanu (1884–85, 1887) i Slovanskom svetu (1891–95). Služio se pseudonimima Fr. Neboslav i -st-. — Celestinovo književno stvaralaštvo više je plod htijenja negoli stvaralačke potrebe. Kao književni kritičar bio je pod utjecajem ruske realističke kritičke škole. Svoje književnokritičke nazore nazvao je idealnim realizmom ili realnim idealizmom te je njima okončao estetsku polarizaciju slovenske književnosti i učvrstio temelje realizma (M. Boršnik).