CILIĆ, August
traži dalje ...CILIĆ, August, glumac i redatelj (Vrapče, 10. VIII 1891 — Zagreb, 30. III 1963). Pučku školu završio u Stenjevcu, gimnaziju počeo u Zagrebu, no ubrzo se priključio putujućim glumačkim družinama. Na poticaj F. Sotošeka kraće je učio glumu kod V. Antona. God. 1912. postaje član putujuće družine Mike Stojkovića, gdje utvrđuje osnove glumačkog umijeća. God. 1915–22. angažiran kao komičar, redatelj i pjevač u Varaždinskom kazalištu te se od burlesknog komičara postupno razvija u karakternog glumca. Istaknuo se nastupima i režijom Moliereovih drama Škrtac, Umišljeni bolesnik, George Dandin. Povratkom u Zagreb nastupa na mnogim kabaretskim pozornicama, često s vlastitim skečevima i improvizacijama, stekavši popularnost navlastito kao interpret zagrebačkog kajkavskog idioma. Na poziv B. Gavelle 1925. prelazi u HNK te se potvrđuje ulogom Medobuza u Diogenešu T. Brezovačkog. C. je na zagrebačku pozornicu donio novi tip komike s elementima ekspresionističke groteske, nekada preširoka zamaha i s oštrinom karikature, ali uvijek s notom humanizma. Najveće uspjehe postigao je ulogom Švejka (J. Hašek, M. Brod, H. Reimann, Dobri vojnik Švejk). Nosio je i klasični komični repertoar: W. Shakespeare (Falstaff u Veselim ženama Windsorskim, Grobar u Hamletu), B. Jonson (Corvino u Volponeu), Moliere (Harpagon u Škrcu i Argan u Umišljenom bolesniku), L. Pirandello (Perella u komediji Čovjek, životinja i krepost). U domaćem repertoaru bio je popularan kao Grga u Freudenreichovim Graničarima te izvrstan prikazivač tragikomičnih sudbina malih ljudi iz gradske periferije u komadima G. Senečića pisanih za njega (Slučaj s ulice, Ferdinand, Neobičan čovjek, Logaritmi i ljubav). Za okupacije radi kao ilegalac (rukopisni zapisi u IHRPH), a u srpnju 1944. prelazi na oslobođeni teritorij i postaje glumac i redatelj Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. Poslije rata vraća se ulogama u dijalektalnim i klasičnim komedijama, a okušao se i u suvremenim komadima B. Nušića, J. Horvata i S. Kulenovića. Potkraj glumačkog razvitka proširuje repertoar psihološkim dramskim ulogama: Ekdaj (H. Ibsen, Divlja patka), Krnec (I. Cankar, Kralj Betajnove) i Matkalić (B. Kreft, Velika puntarija). Glumio je već u prvim hrvatskim nijemim filmovima: Matija Gubec A. Biničkog, Dvije sirote A. Grünhuta (1918) i Dvorovi u samoći (1917) T. Strozzija (1925), te u zvučnom filmu Lisinski O. Miletića (1944). Poslije oslobođenja vraća se komičnim ulogama te igra u filmu Ciguli Miguli B. Marjanovića (1952), Jubileju gospodina Ikla V. Mimice, (1955) Svoga tela gospodar F. Hanžekovića (1957), Takva pjesma sve osvaja, U našeg Marina (oba 1958) i Jurnjava za motorom B. Majera (1959).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
CILIĆ, August. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3572>.